U prostorijama našeg doma okončana je radionica finansijske pismenosti, a gost Fondacije Izvor nade bio je Toni Milun, profesor matematike i statistike s “Visokog učilišta Algebra” i jedan od najpoznatijih promotora finansijske pismenosti u regionu. Milun je čovjek koji je matematiku s YouTubea pretvorio u pokret. Napravio je besplatnu aplikaciju za povrat poreza i do sada održao desetine radionica za mlade.

Susret je realizovan u okviru Akademije, jednogodišnjeg karijernog programa kojim Fondacija priprema studente i mlade za ulazak na tržište rada. Umjesto klasičnog predavanja, Milun je salu pretvorio u razgovor. Publika je radila s njim sve vrijeme. Skenirali su kodove i naglas odgovarali. Sve se vrtjelo oko tri pitanja koja, kako kaže, sebi postavljamo cijeli život. Kako zaraditi više, kako pametnije trošiti i šta uraditi s onim što ostane.

Znanje nije problem

Finansijska pismenost stoji na tri noge, a znanje je samo jedna od njih. Druge dvije su ponašanje i stav, i tu, priznaje Milun, najčešće gubimo bitku. To potvrđuje i veliko međunarodno istraživanje. U regionu najslabije stojimo upravo na ponašanju i stavu prema novcu, a ne na samoj računici. Milun je kao primjer naveo Sloveniju, koja je u istraživanju OECD/INFE o finansijskoj pismenosti odraslih iz 2020. godine bila druga na svijetu, odmah iza Hong Konga. Od nas je dijeli nekoliko sati vožnje, a u odnosu prema novcu čitav jedan svijet razlike.

„Čim nekoga taknem u ponašanje i stavove, javi se otpor. A baš tu se najviše mora raditi.“

Marinko koji nikad nije imao dovoljno

Priču je počeo prijateljem Marinkom. Studentske pare topile su mu se za dvadesetak dana, a mjesec ima trideset, pa se ostatak živjelo na soji i margarinu. Onda se Marinko zaposlio i brzo napredovao do menadžera, do plate koja bi danas vrijedila kao desetak hiljada maraka. I opet je svaki mjesec bio u minusu. Milun to zove inflacijom životnog stila. Čim zaradimo više, i potrošnja poraste taman toliko da ništa ne ostane.

„Naše troškove prilagodimo onome koliko zaradimo. I tu se krug zatvori.“

San od dva sata

Najteže pravilo na svijetu, kako ga je nazvao, glasi ovako. Kad ti se nešto svidi u izlogu ili u online korpi, ne kupuj odmah. Prespavaj. Marketing je danas toliko precizan da zna koju boju zida postaviti i koju muziku pustiti kako bi ti lakše izvukao novac iz džepa. Mladima je spustio prag na sat vremena šetnje prije kupovine, taman dovoljno da mnoge stvari izgube draž. Tu je i navika koju malo ko voli, vođenje troškova. Sam je priznao da je jednom u Zagrebu odustao od čokolade nasred ulice, samo zato što bi je uveče morao upisati u tabelu.

„Novac nam klizi kroz prste. Dok ga ne počneš zapisivati, ne znaš ni kuda ode.“

Minus koji košta jedan auto

Najjači trenutak radionice bio je obični račun na papiru. Milun je ispričao priču o prijatelju koji je godinama visio tri plate u minusu, oko četiri hiljade eura. Uz kamatu od deset posto godišnje, to je četiri stotine eura svake godine ili tridesetak svakog mjeseca, taman toliko da se ne osjeti. Sabrano kroz radni vijek od četrdeset godina, ispada šesnaest hiljada eura, cijeli jedan automobil poklonjen banci. A dug na kraju i dalje stoji. Pričao je i o karticama. Debitna kartica troši ono što imaš. Kreditna ide korak dalje jer trošiš sad a plaćaš poslije, dok revolving varijanta nosi najveću kamatu od svih.

„Banci ne poklanjamo auto. Jesmo li se dogovorili?“

Prvo plati sebi

Treće pitanje vodi do ulaganja. Iz knjige „Najbogatiji čovjek u Babilonu“ Milun je izvukao jednostavno pravilo kojeg se malo ko drži. Prvo plati sebi. Kad stigne plata, prije svih računa izdvoji dio za budućeg sebe. Spomenuo je i podjelu pedeset-trideset-dvadeset, gdje pola ide na potrebe, trećina na želje, a petina ostaje sa strane za ulaganje. Na prosječnu bosansku platu to je oko tri stotine i pedeset maraka mjesečno.

Bio je iskren o tome koliko je kod nas dobrih opcija malo i koliko ulaganje plaši ljude. Zato je poručio da je najvažnije početi učiti na vrijeme, da spremni dočekamo priliku kad dođe. Spomenuo je zlato, fondove, ETF-ove i nekretnine. Podsjetio je i da cijene ne idu samo prema gore, jer su stanovi u krizi 2008. znali pasti i trideset posto.

Toni, sve zapisuj

Za kraj je izvadio svesku. Osmu po redu. Na koricama piše „Toni“, a cijela navika počela je od jedne rečenice koju mu je davno rekla rodica iz Njemačke. Toni, sve zapisuj. Otad bilježi ciljeve, čak i one u koje sam ne vjeruje. Vlastita firma i saradnja sa Samsungom tada su mu djelovale nemoguće, a na kraju su se, kaže, ostvarile.

Najsnažniju priču ostavio je za sam kraj. Žena iz Zimbabvea, nepismena djevojčica bez ikakvih izgleda, zapisala je svoje ciljeve na papir. Smotala ga je u konzervu i zakopala pod kamen. Vraćala se tom kamenu i precrtavala korak po korak. Prvi znak na papiru bio je „bachelor“, 1998. godine. Pet godina kasnije stigao je magisterij, a doktorat je dočekala 2011.

„Pišite i ono što mislite da je nemoguće. Nemate pojma da se to može ostvariti.“

Radionica o finansijskoj pismenosti dio je Akademije, jednogodišnjeg edukativnog i mentorskog programa koji organizuje Fondacija Izvor nade. Program je namijenjen studentima druge do četvrte godine fakulteta, mladim diplomcima bez zaposlenja i maturantima koji ne planiraju dalje obrazovanje, a kroz praktične radionice, mentorstvo i iskustveno učenje priprema ih za tržište rada i vlastite poslovne poduhvate.

Program se realizira uz podršku projekta “BOOST Balkans for Optimising Opportunities, Sustainability and Transformation of Civil Society”, trogodišnjeg regionalnog programa usmjerenog na osnaživanje civilnog društva u oblastima mladih i poduzetništva, zaštite okoliša, ruralnog razvoja, očuvanja kulturne baštine i razvoja zajednica, koji podržava Agence Française de Développement (AFD).