Od 17. do 19. septembra okupili smo 20 vršnjačkih mentora i mentorica Fondacije „Izvor nade“ na pripremnom kampu. Time smo otvorili mentorski ciklus za akademsku 2026/2027. godinu, tokom kojeg će novim studentima podršku pružati starije kolege koje već poznaju studentski život i s njima dijele dom.

Na jednoj od radionica mentori su se prisjećali vlastitog useljenja. Razmatrali su šta im je tada bilo teško i kako bi ono što su u međuvremenu naučili moglo koristiti novim studentima. Razgovor s nekim ko je nedavno prošao kroz sličnu promjenu može pomoći brucošu da početnu nesigurnost razumije kao dio prilagođavanja i lakše progovori o onome što ga brine.

U našem domu, u kojem živi 126 stipendista, svaki mentor prati manju grupu novih studenata. Budući da žive zajedno, podrška se nastavlja i izvan dogovorenih susreta, u razgovorima u kafeteriji ili čitaonici. Grupni susreti povezuju i same brucoše, pa se oni mogu osloniti jedni na druge dok se snalaze u novoj sredini.

O tome šta studenti u takvom odnosu prepoznaju kao vrijedno govori polugodišnja evaluacija prethodnog ciklusa. Uz informacije o funkcionisanju doma i dostupnoj podršci, izdvojili su prijateljstvo i osjećaj pripadnosti. Važna im je bila i konkretna pomoć u snalaženju u novoj sredini.

Razumijevanju tih potreba bio je posvećen dio kampa o aktivnom slušanju. Mentori su vježbali kako saslušati sagovornika i razgovarali o komunikacijskim blokadama, među kojima je i preuranjen savjet. Kada mentor prepozna teškoću s kojom se i sam susretao, može požuriti s rješenjem prije nego što sazna šta drugu osobu zapravo brine. Studentu možda treba prijedlog kako postupiti, a možda tek pokušava objasniti problem koji ni njemu još nije sasvim jasan.

Povjerenje podrazumijeva da student može otvoreno reći kada ga mentor nije dobro razumio ili kada mu ponuđeni savjet ne odgovara. Na kampu smo se bavili i asertivnošću, odnosno time kako jasno izraziti svoje potrebe i stavove uz uvažavanje sagovornika.

Radionicu o pristupu sukobima vodila je mirovna aktivistica Amra Pandžo, koristeći metodu forum-teatra. Na primjerima sukoba mentori su razmatrali različite načine reagovanja i moguća rješenja. Razgovarali su i o tome kada je korisno sačekati prije nego što reaguju te pokušati razumjeti kako istu situaciju vidi druga osoba. U domu, gdje se sagovornici i nakon rasprave svakodnevno susreću, važno je doći do dogovora kojeg se obje strane mogu pridržavati.

Blizina koju zajednički život omogućava traži i jasne granice mentorske uloge. Mentor treba reći kada je dostupan i kakvu pomoć može pružiti. Ponekad će morati priznati da nešto ne zna ili da je potrebna stručna procjena. Kada potrebe studenta prelaze mogućnosti vršnjačke podrške, mentor se obraća koordinatoru ili supervizoru programa, a studentima je po potrebi dostupna i stručna psihološka pomoć. Koordinatori i supervizor prate rad mentora tokom cijele godine.

U tom radu nastojimo ostaviti dovoljno prostora da student sam odlučuje. Kada, naprimjer, razgovaraju o teškoćama u učenju, mentor mu može pomoći da razmotri šta je već pokušao i šta bi mogao promijeniti. Student zatim bira šta će pokušati, a na narednom susretu mogu razgovarati o tome šta mu je pomoglo.

Vršnjačko mentorstvo dio je odgojnog rada Fondacije kojim podršku obrazovanju povezujemo s odgovornošću prema drugima. Mentori tu odgovornost preuzimaju uz svoje fakultetske obaveze, dobrovoljno izdvajajući vrijeme za nove kolege. Pomažu im da se uključe u aktivnosti Fondacije i da s vremenom sami doprinesu životu doma.