Fondacija za unapređenje obrazovanja i kulture “Izvor nade“ organizirala je sinoć u istoimenom studentskom domu predavanje “Najčešće greške roditeljstva“ s posebnim osvrtom na tinejdžerski uzrast i podtemom “Kako zaista voljeti svog tinejdžera?“.

Gost predavač bila je Harisa Haverić-Okanović, prosvjetni radnik sa 20-godišnjim iskustvom u radu s tinejdžerima.

Ona je kroz različite primjere, posebno one iz vlastitog iskustva, ukazala na propuste koji se dešavaju u vrijeme puberteta.

“Tinejdžer se može promatrati kao ‘osoba koja porađa novog čovjeka’. Sve što nije valjalo u djetinjstvu u pubertetu se jasno pokaže. U tom periodu niste u prilici da prenosite nove vrijednosti već to čini sredina u kojoj se tinejdžer nalazi. Njima je u tom periodu vrlo važna pripadnost grupi“, kazala je Haverić-Okanović te navela i pojasnila nekoliko stavki koje bi svaki roditelj trebao razmotriti: nekonsekventnost (ne pridržavanje pravila i granica u radu sa djecom. Pravilima ih morate naučiti do 13 ili 14 godine.); naučena bespomoćnost ili roditelji ‘helikopteri’ (uvijek su iznad djeteta i dijete ne može razviti ni želju ni potrebu a roditelji već udovoljavaju); izmaknuti roditelj (kada o djeteu uglavnom brine samo jedan roditelj); roditelj karijerista (često se dešava deficit ljubavi iz razloga što roditelji ne mogu posvetiti dovoljno vremena svojoj djeci a zbog karijere koju su stavili na prvo mjesto); roditelji trofejisti (gdje roditelj dijete vidi kao osvajača različitih trofeja i medalja te na tom putu insistiraju); roditelj ‘kobac’ (kod djece primjećuje samo greške); preplašeni roditelj (ne znaju šta bi s djetetom); dijete ‘narodni heroj’ (djetetu dopuštene stvari koje ne bi smjele biti dopuštene).

Haverić-Okanović je ukazala i na potrebu bolje saradnje roditelja sa nastavnim osobljem  u školama.

“Dijete u toku četverogodišnjeg školovanja sarađuje sa oko 40 nastavnika, kvalifikovanih ljudi. Na sjednicama naučno-nastavnog vijeća svako od tih nastavnika daje svoje viđenje ponašanja vašeg djeteta. Ti ljudi, ukoliko je potrebno, pokušavaju korigirati ponašanje za koje je zapravo roditelj bio zadužen“.

U periodu puberteta važno je biti informisan i kreirati dogovor s djetetom. Koristiti pristup “ukoliko saznam od drugog za neki problem imat ćeš sankcije dok ukoliko mi sam kažeš prvi pokušat ću imati razumijevanja“. Također, vrlo je bitno i ostvariti kontakt s očima, naučiti slušati, biti na raspolaganju djetetu, baviti se djetetom kroz relaksirani pristup.

Alma Kanatardžić, članica UO Fondacije, biranim riječima se zahvalila Havrić-Okanović na upriličenom predavanju te joj uručila zahvalnicu Fondacije za nesebičan doprinos u realizaciji aktivnosti koje ova nevladina organizacija provodi.