Po prvi put u od kako postoji Fondacija imali smo priliku da ispratimo u penziju najstarijeg uposlenika Doma i Fondacije Izvor nade Kemala Hašimbegovića.
Od početka gradnje Doma Kemal je bio dio našeg tima i pratio radove na Domu i, kao što bi rekli, znao je Dom u dušu.
Također, možemo reći da je Kemal bio i najprepoznatljivija ličnost Doma koju su zapamtili svi, kako studenti, tako i gosti Doma.
Za kraj, ostaje nam da se zahvalimo Kemalu za sve što je uradio za naš Dom i Fondaciju i poželimo mu da u zdravlju i rahatluku uživa penzionerske dane.
Mogu li se fakultetske obaveze uskladiti sa sportom ili aktivizmom? Kod nas važi da su uspješni studenti angažovani studenti, pa ...
Četiri vršnjačka mentora pišu pisma onima koji tek dolaze, o prvim sedmicama, o domu i o tome šta ih ovdje ...
