Fondacije “Izvor nade“ večeras je za stipendiste, goste i prijatelje Fondacije organizirala predavanje i promociju monografije “Tomašica, masovna grobnica“, autora prof. dr. Muje Begića.

U ime domaćina, prisutnima se na početku predavanja obratio direktor Fondacije, Tarik Agetović. On je podsjetio da je vrlo važno podsjetiti se na sva stradanja koja su zadesila bošnjački narod, učiti na prošlosti i iz nje svakodnevno izvlačiti pouke. “Nema osvete ali ima pravda i pouka”, kratko je poručio Agetović.

Prof. dr. Mujo Begić u prezentaciji se posebno osvrnuo na otkrivanje jedne od najvećih masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini, grobnicu Tomašica u Prijedoru. On je na poseban način, kroz fotografije, pokušao približiti užase koje su prošli Bošnjaci i Hrvati u Prijedoru i njegovoj okolini od 1992. do 1995. godine.

Autor je govorio o hronologiji događaja koji su prethodili masovnom istrebljenju ljudi nesrpske nacionalnosti iz Prijedora, iskustvima u otkrivanju masovnih grobnica, poteškoćama na koje su nailazili u radu, nedovoljnoj uključenosti države u identificiranje masovnih grobnica, predmetima koji ostavljaju posebne utiske na ljude koji rade na pronalasku i identifikaciji ubijenih.

“Neobrađene događaje iz historije teško je kvalitetno predstaviti generacijama koje dolaze ukoliko nisu na propisan način ‘ovjekovječene’, ukoliko nisu zapisane i ukoliko se o njima ne priča“, istaknuto je na večerašnjem predavanju.

“Olakšavajuća okolnost kod masovne grobnice Tomašica jeste značajan broj predmeta koji su pronađeni kod ubijenih. Tako smo pronalazili različite stvari poput satova, dokumenata, odjeće, novca, nakita. Tijela ubijenih su bila prilično dobro sačuvana i to je djelimično ubrzalo proces identifikacije“, istakao je Begić, zaposlenik Instituta za nestale osobe BiH, šef Područnog ureda Bihać.

“U Prijedoru se desila planska aktivnost na ubijanju i uklanjanju Bošnjaka i Hrvata. Tako su doslovno ubijane generacije te smo mi kroz ovu grobnicu znali pronaći tri generacije iste porodice. U Prijedoru je oko 3.500 ubijenih i nestalih stanovnika, od čega 102 djece i 263 žene. Najmlađa osoba je Velid Softić – beba od 3 mjeseca dok je najstarija osoba, Zlata Krkić od 95 godina. U Prijedoru su do sada na preko 487 mjesta pronađeni posmrtni ostaci žrtava genocida. Ekshumirane su 72 masovne grobnice. Kroz logore smrti nezakonito je zatočeno bilo oko 31.000 Bošnjaka i Hrvata dok je nasilno protjerano preko 50.000 Bošnjaka i Hrvata”, istaknuto je tokom predavanja.

Posebno emotivan dio predavanja je bilo iščitavanje pisma jednog borca svojoj supruzi, u kojem opisuje nedaće koje prolazi i koji se pisanom riječju oprašta pri tome ne uspijevši dočekati rođenje drugog djeteta koje njegova supruga treba donijeti na svijet.

“Znanje je moć. Učite, ne radi diplome, već radi znanja kojeg stičete i koje će vam koristiti u životu. Budite najbolji na fakultetima koje studirate, podignite svoje ciljeve visoko“, poručio je studentima prof. dr. Begić koji je i vanjski saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu te član međunarodnog ekspertnog tima za istraživanje genocida Instituta za istraživanje genocida Kanada.

Prof. dr. Mujo Begić je za svoj rad više puta nagrađivan a dobitnik je priznanja “Počasni građanin općine Ključ“ i najviše nagrade općine Bihać “Povelja 26. Februar“.