U studentskom domu “Prof. dr. Fikret Hadžić”, u duhu Dana nezavisnosti i mubarek mjeseca ramazana, naš posebni gost je bio uvaženi Izet efendija Čamdžić, koji je podijelio sa nama svoje misli na temu “Religijski aspekti patriotizma – Kako vjera oblikuje naš odnos prema Domovini”. Okosnica samog predavanja bio je zaključak da određene praznike treba obilježavati, dok druge dušom slaviti i proslavljati. Vjeru trebamo da živimo svojim životima i u svojim životima, kako bi forma postala suština, te kako bi vjeru i njene vrijednosti mogli prepoznati u svim društvenim interakcijama i uređenima. Imamo odgovornost. Individualnu i kolektivnu.

Rođen 12.03.1969. godine u Zavidovićima. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu, te teološki fakultet na Al-Azharu, odsjek hadis i hadiske znanosti. U njemačkom gradu Ulm bio je imam četiri godine, a po povratku u domovinu bio je profesor vjeronauke u Općoj gimnaziji u Zavidovićima i istovremeno imam gradskog džemata. Od 1. Septembra 2016. na dužnosti je glavnog imama MIZ Zavidovići, i čest gost u džematima širom BiH i Bošnjačke dijaspore kao vaiz – predavač.

Njegove tekstove je objavljivao Preporod, a prioredio je i dvije knjige naziva “Poruka i opomena sa minbera.”

“O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa”. (Hudžurat, 13).

Podjela čovječanstva na narode božansko je djelo. Ljubav prema domovini je dio vjerovanja. Islam je društvena vjera, i njegovi propisi vode računa o društvu jednako kao o pojedincu. Budi uz svoj narod, kulturu, običaje koji neće naškoditi tvojoj vjeri, jer sa svojima možeš najbolje i najviše, u tome potraži razlog da te Bog stvorio u određenom narodu i podneblju.

Bosna i Hercegovina naša je odgovornost. Naš emanet.

Bosna i Hercegovina naša je domovina, a domovina nije sporedna, nego važna stvar u našem životu.

Allahu moj! Molim Te podari mi ljubav Tvoju, ljubav prema onome ko Tebe voli i ljubav prema djelima koja me Tvojoj ljubavi približavaju!

Poslanik a.s. je neizmjerno volio svoj zavičaj. Kad je iz Mekke protjeran, odlazeći, okrenuo se prema njoj i rekao:

„Tako mi Allaha, ti si mi najdraži dio zemlje. Da me tvoji stanovnici nisu istjerali iz tebe, nikada te ne bih napustio“.

Domovina, jedna riječ sa bezbroj značenja. Domovina je kućni prag kojeg prekoračimo desnom nogom s težnjom da uđemo u mjesto koje naše oči poznaju kao mir i snagu. Domovina je kuća u kojoj staloženim koracima hodimo poznatim putevima. Kuća u kojoj stojimo, sjedimo, hodamo, živimo. Domovina je svaki kamenčić nađen na ulicama, ali i stijenje koje se diže visoko u nebesa. Domovina je i svaka ispuštena suza što lagano dodiruje zemlju kao nježni poljubac majke. Domovina je svaka kap krvi koju je naša zemlja sa težinom morala progutati i zakopati bolno u dubinama .

Stvorivši me ovdje, u Bosni, On je svim mojim potrebama i težnjama odredio svrhu: da budem odgovorni namjesnik Bosne, da živim u Bosni, da spoznajem u Bosni, da težim dobru u njoj, da joj pomažem, da je volim… U njezinom okrilju postižem svoj stvarni uspjeh, radost i zadovoljstvo.

Možda nikada neću saznati zašto baš ja i zašto baš u Bosni, ali ću do kraja svog života biti zahvalan Gospodaru što baš Bosnu nazivam svojom domovinom. 

1. Marta 1992. glasali su za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu.

32. godine, suverena i nezavisna, Bosna i Hercegovina.

Nezavisnost Bosne je čista kao suza.

Nakon pet vijekova je postala samostalna i nezavisna.

Zemlja tisućljetna.

Bosnom nikad niko nije uspio da vlada, uvijek mu se to samo činilo.

Ima Bosne, beglerbeže i Bošnjaka u njoj! Bili su prije vas i ako Bog da, biti će i poslije vas!

Biserom se Bosna zakitila biseru je često govorila, Ne damo Bosne, naše rodne grude, sve da nam dušmani bijele dvore nude.

Bosni trebaju hrabri i obrazovani ljudi. Allah nas je stavio na ovu vjetrometinu, na ovaj komadić zemlje gdje se smjenjuju bure i oluje. Niko ne bira zemlju u kojoj će se roditi, a ova zemlja je naša sudbina.

Linija dodira između Istoka i Zapada šetala se upravo preko Bosne u toku vijekova i trenje između ta dva svijeta proizvelo je specifičan bosanski mentalitet koji se odlikuje tolerancijom i otvorenošću.

Bosna je živjela, živi i živjet će.

Gospodaru naš, koji si ovu našu domovinu, Bosnu i Hercegovinu, tako lijepom stvorio, i nimete mnogobrojne po njoj prosuo, i na njoj planine, brda i brjegove uzdigao, šumama, livadama i rijekama je okitio, molimo Te da je učiniš sigurnom i slobodnom za sve plemenite ljude koji u njoj žive.

Duhovni tragalac teži čišćenju srca, a u tihom prostranstvu duše, kroz iskrenu predanost, pronalazi unutarnju snagu i svjetlo koje mu pomažu nositi se s izazovima života.Izazova je mnogo, ali suočavanje s njima postaje prilika za duhovni rast, svaka prepreka nosi lekciju koja vodi ka dubljem razumijevanju životnog puta i svrhe.

Ramazan je mjesec ispunjen blagoslovom (bereketom), blagoslovljeno sveto vrijeme, u koje se spušta svekoliki oprost, milost i spas Božija. Objava Kur’ana koji je putokaz ljudima i jasan dokaz razlikovanja dobra od zla je počela u ovom mubarek vremenu.

Na sva pitanja u našim srcima i umovima, postoji samo jedan odgovor, inspirisan Kur’anom, a potaknut mjesecom Ramazanom: Bog neće promijeniti ništa na dobro, ako mi ništa ne promijenimo!

Osoba koja u cijelosti nauči Kur’an napamet zove se hafizul-Kur’anil-kerim (čuvar Časnog Kur’ana), a hafiz jezički znači “onaj koji čuva, pamti, čuvar”.

Na osnovu navedenoga uviđamo kolika je Allahova, dž. š, milost prema sićušnom čovjeku kad mu je dozvolio i počastio ga time da u svom srcu nosi svjetlo Njegovog govora. Da Allah, dž. š, nije ojačao srca vjernika, oni ga ne bi mogli učiti niti razumjeti njegova značenja niti bi se mogli na ispravan način odnositi prema njemu. Allah, dž. š, rekao je: Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo.

Zar se snaga ljudskih srca može usporediti sa stamenošću visokih brda? Ali Allah, dž. š, iz Svoje milosti i dobrote ojačao je srca vjernika i pomogao im da u njima ponesu svjetlo Kur’ana.

Fondacija Izvor nade je ponosna i sretna da među svojim stipendistima i stipendisticama ima čuvare Govora Božijeg.

Kroz pokornost i predanost Uzvišenom iskoristimo potencijale naše duše, uspostavimo u njoj najljepši sklad i ravnotežu, red i harmoniju, a ne dopustimo da u njoj zavlada haos. Na tragu kazanog, mjesec ramazan vidimo kao priliku za promjenu u kojoj ćemo povesti računa o stanju našeg duhovnog bića. Poštujući ono što nam je darovano, a za šta nismo zaslužni, iskoristimo svoje potencijale u njihovoj punini, iskazujući zahvalnost, kako bismo kušali slatke plodove iskonske vjere, kojoj oduvijek kao najvišem cilju stremimo.

Period pred nama pruža posebnu priliku da istražimo kako vjera oblikuje naše odnose. Neka duhovnost mjeseca ramazana bude most prema ljubavi, razumijevanju i boljem društvu.

Neka nas ova duhovna introspekcija inspiriše i poveže u zajedništvu, promičući odgovornu ljubav prema domovini.

U Fondaciji “Izvor nade”, povodom Ramazana već 15. godinu organizujemo Akciju “Iftari”, u sklopu koje obailazimo udaljena mjesta, često i zaboravljena, Bosne nam i Hercegovine.

Neka vam je mubarek mjesec Božije milosti, oprosta i spasa. Neka Vam je sretan Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, naše domovine.