Ismet Fazlić na jučerašnjoj promociji diplomanata i magistranata Univerziteta u Sarajavu proglašen je za najboljeg studenta prvog ciklusa studija Šumarskog fakulteta. Fazlić koji je stipendista Fondacije “Izvor nade”odlučio je nastaviti drugi ciklus studija na Šumarskom fakultetu.

Fazlić koji govori engleski jezik  te pomalo španski, u intervjuu za stranicu Fondacije “Izvor nade” govori o svom putu do titule najboljeg studenta Šumarskog fakulteta, izazovima koje je trebalo savladati na tom putu, o saradnji s Fondacijom “Izvor nade” te o statusu mladih u Bosni i Hercegovini.

Proglašeni ste za najboljeg studenta prvog ciklusa studija Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu? Šta za vas predstavlja ovo priznanje?

Ovo priznanje doživljavam isključivo kao neki vid nagrade da dosadašnji trud i zalaganje tokom studiranja. Smatram da prosjek ocjena i nije baš relevantan pokazatelj stečenog znanja već praksa i stručnost. U toku studiranja uvidio sam da veći broj mojih kolega posjeduje praktično znanje i stručnost te da kao takvi mogu u velikoj mjeri pozitivno uticati na razvoj naše struke a i šire društvene zajednice.

Koje je izazove trebalo savladati da bi se ostvario ovakav uspjeh?

Put studenta od početka studiranja do konačnog cilja odnosno završetka studija je pun izazova i mogućih stranputica pogotovo za mlade ljude koji dolaze iz manjih sredina u veće sredine kao što je grad Sarajevo. Samo odvajanje od kuće je prvi izazov koji treba savladati, zatim navika redovnijeg učenja, odolijevanje mogućnostima i razonodi koje nude veći gradovi itd. Međutim ovi izazovi se mogu relativno lahko savladati ukoliko postoji jasno definisan cilj i put do tog cilja a to je u ovom slučaju uspješan završetak studija.

Koja godina studija je bila najteža i zbog čega?

Najteža godina studija je, meni a i većini mojih kolega bila treća, završna godina, a naručito ljetni semestar jer smo pored polaganja predmeta, od kojih su neki bili izuzetno zahtjevni, imali dodatnu obavezu izrade I odbrane završnih radova. Također dodatnu težinu donijela je i činjenica da nam je to završna godina te da nakon završetka svi idemo svojim životnim putevima koji nam se uglavnom razilaze.

Motivacija je vrlo značajna u procesu studiranja. Šta je vama predstavljalo motivaciju tokom studija?

Moja motivacija za završetak prvog ciklusa studija je bila ispunjenje cilja kojeg sam postavio na samom početku a to je da završim studije u roku odnosno isključenje mogućnosti obnavljanja godine. Kasnije, tačnije nakon završetka prve godine, dodatnu motivaciju sam pronašao u zadovoljstvu mojih roditelja sa mojim, tadašnjim razutatima studiranja.

Da li vannastavne aktivnosti doprinose ili opterećuju studente?

Meni su vannastavne aktivnosti u određenoj mjeri doprinijele da uspješno završim prvi ciklus studija. Tu ponovo dolazi do izražaja organizacija vremena. Smatram da ukoliko student u svoje planove, pored fakultetskih obaveza, uvrsti i neke dodatne korisne aktivnosti, on će nastojati da svoje obaveze završi u unaprijed planiranom vremenu. Samim tim se dodatno posvećuje ispunjenju zadatih obaveza kako bi stigao odraditi i ostale planirane aktivnosti čime se postiže efektivnost naručito ako je u pitanju učenje.

Da li ste imali praksu tokom studija i šta ona znači za studente?

U toku studija sam imao praksu u vidu terenske nastave. Praksa je jako bitan segment u stručnom usavršavanju jer kroz praksu student ima mogućnost da implementira svoje znanje na najkorisniji mogući način i tako stekne potrebno iskustvo naručito u toku studiranja kada se može osloniti na pomoć profesora.

Šta je vaš ključ uspjeha?

Ključ mog uspjeha predstavlja organiziranost, isplaniranost i najbitnije pridržavanje kreiranog plana. Vrijeme je ključni faktor studiranja i uspješna organizacija vremena može dovesti do značajnijih rezultata ne samo u okviru studija nego i u vannastavnim aktivnostima koje dodatno doprinose formiranju ličnosti. Također, po mom mišljenju, jutro je strateški bitan period za studenta i ukoliko se uspije iskoristi, ostatak vremena se može utrošiti za neke druge aktivnosti a koje, u tom slučaju, neće negativno uticati na uspješnost studiranja.

Koji je vaš životni moto?

Prava moć i prava snaga pripada samo Bogu.

Stipendista ste Fondacije “Izvor nade“. Koliko je vama bila značajna pomoć koju vam je pružila Fondacija tokom vašeg studija?

Izuzetna mi je čast što sam stipendista i aktivista Fondacije “Izvor nade“. Ova Fondacija se bavi promoviranjem i unapređivanjem dva, po meni najbitnija, segmenta ljudskih života a to su znanje i moralne vrijednosti i principi. Upravo ova dva segmenta dovode do formiranja zdrave i društveno korisne jedinke koja doprinosi zajednici u svom punom kapacitetu. Pored stipendije koja mi je uveliko pomogla u toku studiranja, kroz aktivnosti Fondacije upoznao sam veliki broj prijatelja na koje se mogu osloniti u bilo koje doba dana i noći a to je zaista veliko bogastvo i oslonac u daljnim izazovima koje nudi život.

Mladi sve više razmišljaju o  odlasku iz BiH. Šta uraditi da se takav trend zaustavi?

Na promociji diplomanata i magistranata Univerziteta u Sarajevu, bio sam počašćen da budem u krugu ljudi koji su bili nagrađeni zlatnim i srebrenim značkama i poveljama. Upravo u tim i takvim mladim ljudima koji dolaze iz različitih struka  vidim rješenje gotovo svih problema koje ima Bosna i Hercegovina. Te mlade generacije moraju biti prepoznate i adekvatno podržane od strane ljudi koji trenutno vode našu državu. Međutim to je samo dio rješenja jer i mlade generacije moraju da budu spremne da žrtvuju svoje vrijeme i lične interese u korist razvoja zajednice odnosno države, kao što su nedavne generacije rizikovale pa čak i žrtvovale život za opstanak Bosne i Hercegovine. Ova država nam je ostavljena u amanet upravo od tih nedavnih generacija a današnji perspektivni mladi ljudi su nam vođe na putu razvoja i prosperiteta Bosne i Hercegovine.