Kemal Nedžibović, stipendista Fondacije “Izvor nade“ ovih dana primio je potvrdu da je aplikacija za Univerzitet u Flensburgu prihvaćena te da ukoliko se odluči za navedeni univerzitet, master studij može nastaviti već od septembra.

S Nedžibovićem smo, u povodu pristigle potvrde, razgovarali o budućim planovima, aktivnostima te položaju mladih u Bosni i Hercegovini.

Uspješno privodite studij međunarodnih odnosa na Internacionalnom Burč univerzitetu? Kako biste opisali tri godine studija u BiH?

Studiranje na Burch Univerzitetu bila je zaista prava privilegija, zaista dobra investicija a sa sobom je nosila značajnu odgovornost. Ispostavilo se da je Burch zaista najbolji izbor koji sam mogao napraviti za edukaciju na dodiplomskom nivou. Nisam se pokajao niti u jednom trenutku i kada bih opet mogao birati izabrao bih Burch. Ako se pitate zbog čega, reći ću vam da Burch vjeruje u svoje studente, svakodnevno ulaže u njihov razvoj i pruža priliku za sjajnu izgradnju karijere. Zaista su cijenjeni svi moji profesori koji su na vrlo zanimljive načine, interaktivne, dinamične obavljali svoje obaveze i pružali nam stručno usavršavanje u oblasti Međunarodnih odnosa i europskih studija.

S druge strane tu je menadžment Univerziteta koji se uvijek trudio da svojim studentima pruži priliku više i da od njih gradi buduće lidere našeg društva.

Aplicirali ste na master studij Univerziteta u Flensburgu koji slovi za jedan od najboljih evropskih univerziteta kada su u pitanju evropske integracije?

Univerzitet u Flensburgu otvoren je za studente iz čitavog svijeta. Program Europskih studija zahtijeva da studenti uspješno završe dodiplomski studij iz oblasti političkih nauka ili posebno europskih integracija. Pored toga obavezni kriterij obuhvata tečno poznavanje engleskog jezika, dok je poseban fokus stavljen na ukupnu završnu ocjenu iz svih predmeta. Također profil studenata za master studij na ovom Univerzitetu zahtijeva proaktivnost, istraživačke vještine, poznavanje vještina iz oblasti Europskih studija. Dodatna dokumentacija su motivacijsko pismo, preporuke profesora i Univerziteta, preporuke profesionalnih institucija i opširna biografija.

Nedavno je stigla potvrda sa Univerzita u Flensburgu da je Vaša aplikacija prihvaćena? Šta za Vas predstavlja ova potvrda i da li to znači da studij nastavljate na ovom univerzitetu?

Potvrda o primljenoj aplikaciji na master studij u Njemačkoj zaista znači mnogo. Kada znate da ste od velikog broja kandidata i kao jedan od prvih studenata iz BiH uspjeli biti primljeni na ovaj univerzitet  – onda to znači i priznanje ličnog dosadašnjeg rada i zalaganja.

Sretan sam što je ova potvrda došla i prije nego sam završio dodiplomski studij jer mi daje dovoljno vremena da mogu planirati svoj odlazak u Njemačku.  U narednom periodu aplicirat ću na još nekoliko Univerziteta. Na kraju ću donijeti finalnu odluku koji univerzitet ću pohađati od septembra mjeseca.

Koliko je Vaš društveni aktivizam doprinio mogućnosti da aplicirate na najbolje međunarodne univerzitete koji  se bave evropskim integracijama?

Bavljenje društvenim aktivizmom, rad na projektima, kontakt i partnerstvo sa raznim domaćim i međunarodnim organizacijama, članstvo u vrlo velikom broju istih, medijska promocija postignutih rezultata, učešće na raznim takmičenjima, studijske posjete i mnogi programi zaslužni su u velikoj mjeri za uspjeh koji sam do sada postigao. Smatram da je cijeli spektar društvenog aktivizma i rada za zajednicu, činjenja dobrih stvari i širenja pozitivnih vijesti zaista bitan faktor uspjeha.

Odlazak mladih iz Bosne i Hercegovine sve je izraženiji. Kako zaustaviti ovaj negativni trend koji pogađa našu zemlju?

Naše društvo mora da se suoči sa našim najvećim problemima i nedostacima. Moramo vratiti povjerenje u naš sistem, našu državu. Moramo smanjiti korupciju i nepotizam, na prvo mjesto moramo staviti kompetencije i vještine.  Zatim moramo provesti neophodne reforme u svim bitnim segmentima našeg društva: obrazovanja, zdravstva, sigurnosti, zapošljavanja. Trebamo sve više gledati lokalne segmente života a malo manje brinuti o vanjskoj i visokoj politici koja nema direktan niti veliki značaj na živote običnih ljudi. A onda na sve to dolazi pružanje prilika i kreiranje mogućnosti koje će doprinijeti jačanju našeg društva i istinskoj a ne površnoj ljubavi prema ovoj domovini.

Koja znanja i vještine danas mora posjedovati mlada osoba kako bi bila konkurenta na evropskom tržištu rada?

Znanje, kontakti i svakodnevni rad uz profesionalno usavršavanje mnogo su bitni aspekti konkurentnosti mladih. Prioritet će svakako imati mladi iz zemalja Europske unije, zatim oni koji govore više stranih jezika i oni koji se vrlo lako i vrlo brzo prilagođavaju potrebama tržišta.

Uvjeren sam da je produktivnost i sposobnost da brzo i bez poteškoća postižete značajne rezultate jedan od glavnih kriterija pri selekciji mladih na europskom tržištu. Na sve ove kompetencije i vještine dolazi formalno obrazovanje kao dokaz akademskog usavršavanja. Bitno je da mladi mogu prepoznati svoju ulogu u procesu proizvodnje bilo čega i da se opredjeljuju na dalji rad i razvoj. Svi žele mlade koji su vrijedni investiranja.

Imali ste ponude određenih evropskih institucija da zasnujete radni odnos i počnete raditi? Zbog čega ste takvim ponudama rekli “ne“?

Ponude su najprije stigle dok sam još pohađao srednju školu. Bilo je ponuda da ostanem raditi u Francuskoj ili da svoju karijeru školovanja i rada nastavim u Dubaiju, Njemačkoj, Engleskoj. Sjajno je imati prilike, jer ti pokazuju koliko zapravo vrijediš i da li put koji si odabrao vrijedi vremena i truda. Morao sam reći “ne“ jer sam vjerovao da još trebam upoznati svoju državu i cijeli njen, nažalost komplikovan i često težak sistem. Sada, kada završavam dodiplomski studij mislim da sam dovoljno “odrastao“ da odem iz ove države kako bih se vratio još jači, sa više znanja i vještina.

Šta su Vaši planovi nakon završetka master studija?

Nakon završenog master studija želio bih se vratiti i svoju budućnost pokušati kreirati u BiH. Znam da je teško, znam da sistem slama pojedinca i njegove šanse za uspjehom bez određene podrške ali mi jednostavno moramo vjerovati i još bitnije raditi na promjeni nas samih, naše zajednice i naše države. Moramo se suočiti sa svim problemima i priznati naše greške. Jedino onda kada budemo vjerovali jedni u druge i budemo iskreni jedni prema drugima, moći ćemo naprijed.