Iza zimskog semestra 2025/26 ostalo je lepeza volonterskih angažmana, a i ovih osam priča o volontiranju koje stipendisti Fondacije Izvor nade danas iznose svojim riječima. Pišu o trenucima koji im, kažu, nisu izlazili iz misli, o ljudima koje su pritom upoznali. A trenutaka je u tom semestru bilo svakojakih, neki iz svakodnevnog života u domu, neki iz većih projekata Fondacije.

Melika Kotorić je pola godine vodila projekte kroz sve faze i kaže da joj je upravo taj rad potvrdio ono u šta već vjeruje, da je volonterstvo za nju način razmišljanja i samog življenja.

Volonterstvo mi je postalo način razmišljanja i življenja. U pola godine vodila sam projekte kroz sve faze, i potvrdila sebi da se malim koracima i upornim radom može napraviti nešto veliko. — Melika Kotorić

Amar Jusić pamti semestar po tome kako zajednica izgleda kad svi priskoče u pomoć kad treba obaviti nešto što pojedinac ne bi sam stigao.

Osjećaj zajedništva najjasnije se pokaže kad zajedno volontiramo. Nekad su to sitnice poput unošenja peleta, nekad veće akcije u kojima se vidi koliko smo jedni drugima spremni pomoći. — Amar Jusić

Hani Ganić su se na STEM kids susretu dva dječaka povjerila sa svojim školskim dilemama, i to povjerenje joj je, kaže, ostalo kao ono najvažnije iz tog semestra.

Na STEM kids-u su mi se dva dječaka povjerila sa svojim dilemama iz škole, pa sam im dala savjet koji su prihvatili i još mi se više otvorili. Meni je povjerenje najvažnije, i to što sam ga stekla s tom djecom me ispunjava. — Hana Ganić

Nedžla Čolo u ovoj zajednici vidi pozitivne efekte aktivnog djelovanja.

Dok sa svih strana dolaze teške vijesti i crne hronike, ja u ovoj zajednici ipak često vidim mlade koji bez velike buke pružaju ruku i pokažu da dobrota ne iščezava tako olahko kako čitamo u medijima. Budućnost ove zemlje stoji u tihim, malim gestama i izdvajanju vlastitog vremena i resursa. — Nedžla Čolo

Amer Mahmutović iz semestra pamti jedno jutro u dvorištu doma, kad je grupa svojim brojem i brzinom iznenadila samu sebe.

Prvo zajedničko unošenje peleta je nešto što neću zaboraviti. Nikada nas nije bilo toliko, niti smo za tako kratko vrijeme unijeli toliku količinu. — Amer Mahmutović

Aden Sakanović cijelu godinu volontiranja svodi na jednu rečenicu.

Kroz različite aktivnosti shvatio sam da i mali doprinos vrijedi, i da je dovoljno malo vremena i volje. — Aden Sakanović

Nejla Hasanović iz prvog dana mini škole kodiranja pamti trenutak kad su djeca među omiljenim stvarima napisala njeno ime.

Djeca su tog dana upoznala JavaScript, i kad su pisala šta im se najviše svidjelo, neki su tu stavili i moje ime. Odmah me toplina oko srca obgrli. — Nejla Hasanović

Darja Halilović je u staračkom domu Sentivno upoznala ženu koja je, ispostavilo se, davno obilazila njene Zavidoviće.

Ispričala mi je kako je u svoje vrijeme bila novinarka i kako je posjećivala gradove širom Bosne i Hercegovine. Spomenula je čak i moj rodni grad Zavidovići, i da je odande imala tople uspomene. — Darja Halilović

Taj susret Darju je, kaže, promijenio.

Osjetila sam povezanost koju je teško opisati. Tada sam shvatila da volontiranje može biti i prilika da upoznamo svijet kroz tuđe oči, da čujemo ljude i priče koje inače ne bismo. — Darja Halilović

Svako od njih osmoro krenulo je da pomogne drugima, a iz semestra se zapravo vratilo promijenjeno upravo tim davanjem.