Po prvi put u od kako postoji Fondacija imali smo priliku da ispratimo u penziju najstarijeg uposlenika Doma i Fondacije Izvor nade Kemala Hašimbegovića.

Od početka gradnje Doma Kemal je bio dio našeg tima i pratio radove na Domu i, kao što bi rekli, znao je Dom u dušu.
Također, možemo reći da je Kemal bio i najprepoznatljivija ličnost Doma koju su zapamtili svi, kako studenti, tako i gosti Doma.

Za kraj, ostaje nam da se zahvalimo Kemalu za sve što je uradio za naš Dom i Fondaciju i poželimo mu da u zdravlju i rahatluku uživa penzionerske dane.