Prethodne sedmice u našem domu održana je radionica na temu “Učenje tokom studija: kako organizovati zadatke i smanjiti prokrastinaciju”. Vodila ju je Medina Žiško, psihologinja i KBT psihoterapeutkinja pod supervizijom, iz Psihološkog savjetovališta Valor.

Tehnika za učenje ima mnogo. Studenti ih biraju prema sadržajima koje uče, prema ličnom stilu, iz iskustva ili pak iz navike. No ponekad se dogodi nešto drugo. Ponekad primjećujemo da odgađamo obaveze. Da gubimo motivaciju. Da osjećamo anksioznost i stres pred ispite. Sve to nas blokira. Vrijeme koje imamo prolazi, a mi nismo u stanju da ga iskoristimo za aktivno učenje.

Tu psihološki aspekt učenja postaje važan.

Tokom sat vremena radionice učesnici su radili na prepoznavanju negativnih automatskih misli i pretpostavki koje nas nesvjesno koče da se posvetimo zadacima. Česta je pretpostavka da moramo biti savršeno spremni kako bismo učili. Da naše okruženje mora biti savršeno čisto. Da moramo biti visoko motivisani. A zapravo, upravo ovakve pretpostavke postaju kognitivne zamke zbog kojih se osjećamo anksiozno. I za posljedicu, odgađamo učenje.

Radionica je završila sa par praktičnih savjeta. Počni nešto što odgađaš, ali samo na pet minuta. Napiši prvu rečenicu onoga što izbjegavaš već danima. Uradi jednu sitnicu nesavršeno i proslavi to. Pošalji sebi poruku podrške. Napravi listu “dovoljno dobrih” koraka prema cilju. Super si! Nagradi se!

Rad na učenju, kao i na bilo kojim ciljevima, nije savršen. I zapravo nije nikome savršen, iako nam se čini da drugima bolje ide. Snaga je u malim koracima, u blagosti prema sebi i jednoj stepenici više svakog dana.