U organizaciji Fondacije “Izvor nade”, ove godine je po prvi put održan foto konkurs za mlade pod nazivom “Bosna i Hercegovina u kadru: Dokumentarne priče mladih”. Cilj konkursa bio je potaknuti mlade ljude da kroz objektiv fotoaparata zabilježe autentične trenutke i priče iz svakodnevne bosanskohercegovačke zbilje. Među brojnim prijavama, pažnju stručnog žirija, u čijem su sastavu bili renomirani fotografi Amina Alađuz Lomigora, Esma Kamerić i Aida Redžepagić, privukla je foto-serija devetnaestogodišnjeg Adija Atlića iz Tuzle, pod nazivom “Nesklad prirodne selekcije”. Adi, koji se od malih nogu zanima za fotografiju, film i dizajn, uspio je kroz četiri fotografije dočarati suprotnosti i nejednakosti koje su, nažalost, postale sastavni dio bosanskohercegovačke svakodnevice.
🥇 1. mjesto: Adi Atlić – “Nesklad prirodne selekcije” (Tuzla)
🥈 2. mjesto: Almina Balčinović – “Brzim preko Bosne” (Velika Kladuša)
🥉 3. mjesto: Amra Lacević – “Kao kapi uspomene” (Sarajevo)
Trud naših pobjednika bit će novčano podržan i nagrađen (1. mjesto 300 KM, 2. mjesto 200 KM, 3. Mjesto 100 KM) – Čestitamo pobjednicima i zahvaljujemo se svim učesnicima na njihovim izvanrednim radovima!
Zovem se Adi Atlić i rođen sam u Tuzli, Bosni i Hercegovini. Imam 19 godina i kroz moje cijelo odrastanje učim i razvijam se u polju vizualne umjetnosti. Moja lična ljubav prema fotografiji, filmu i dizajnu vodila je ka tome da stalno učim i razvijam se u ovom polju umjetnosti. Smatram da je veoma važno da smo zaljubljeni u ono što radimo i da nikada ne prestanemo da maštamo. Ove fotografije su slika našeg društva, ne samo mjesta u kojem mi živimo, već cijelog svijeta. Mislim da postoje tri stvari koje su veoma bitne u onome što radimo, posebno u fotografiji i filmu: Prva stvar jeste voljeti ono što radimo, zatim apsolutna posvećenost i fokus prema nečemu što radimo i treća, možda najbitnija jeste ispričati priču. Osjećao sam potrebu da je veoma važno pokazati moju ličnu viziju na ovom takmičenju, pa sam to uradio. Veliko mi je zadovoljstvo što trud nije bio uzaludan i da sam dio ovakvog takmičenja. Prema tome, veliko hvala što ste prepoznali moj način gledanja na svijet, moju priču iz ovih fotografija.
“Ovo ime govori o ideji suprotnosti i nejednakosti koje su prisutne u prirodnom poretku stvari, naglašavajući istovremeno prirodni i društveni aspekt preživljavanja i borbe u različitim fazama života. Različitost u starosnoj dobi, broju bora i ožiljaka na licu pa sve do finansijskog stanja.”
Prvi tip foto takmičenja kojem sam mogla pristupiti kao neko ko se još nije iskušao na području istog te sam prezadovoljna načinom formatiranja kao i time što nije bilo previše komplikovano. Postignuće drugog mjesta mi mnogo znači jer bi to značilo da moj hobi ipak nije besmislen te da je vrednovan i cijenjen.
“Obuhvatila sam ovim serijalom samu srž našeg bića, a to je da putujemo, sklapamo nova prijateljstva, pravimo nove uspomene, te našu potrebu da putujemo najljepšim nam mjestom, a to je naša jedna jedina domovina.”
Za mene, učešće na ovakvom takmičenju i osvajanje 3. mesta nije samo povlast već i zadovoljstvo. Priznanje moje umjetnosti od strane drugih je veliki korak na kojem sam veoma zahvalna. Mnogo mi znači jer mogu biti vrlo nesigurna u pokazivanja drugima svoju umjetnost. Hvala Vam na prilici da izložim svoju kreativnu stranu.
“Priča prikazana na fotografijama počinje gdje prve dvije služe kao kontrast u odnosu na druge dvije: gdje se uživanje u životu sa prijateljima/porodicom (dvije šoljice kafe i keksa za čaj) i uspomenama koje napravimo pretvara u period razmišljanja i pronaći put sam (jedna šoljica kafe) i prisjećati se uspomena kojih sada tako drago držimo. Ukratko, željela sam da uhvatim putovanje na kojem sam bila posljednjih nekoliko mjeseci, određivanje prioriteta svojim novim prijateljstvima i ostaviti mjesta prisjećajući se starih. Dajem sve od sebe da ostanem prisutna u ovom trenutku iako prošlost i dalje leži kao teret na mojim ramenima većinu vremena. Iako sada i ovdje ima više srećnih uspomena nego mračnih, željela sam da odam poštovanje svim trenucima kada sam se našla duboko u svojim mislima, bolna za onim što sam imala.”
Adijeve fotografije, kao i radovi ostalih učesnika, podsjetnik su na to da iza statističkih podataka i suhoparne analize stoje ljudske sudbine i priče koje zaslužuju da budu ispričane. Fotografija, u svoj svojoj jednostavnosti i direktnosti, ima moć da nas suoči sa stvarnošću, potakne na empatiju i inspiriše na promjenu. A upravo u tome i leži pravi značaj ovakvih konkursa – da kroz umjetnost gradimo bolje i pravednije društvo za sve.
Foto konkurs “Bosna i Hercegovina u kadru: Dokumentarne priče mladih” pokazao se kao izuzetno uspješan projekat Fondacije “Izvor nade”. Osim što je pružio platformu mladim fotografima da pokažu svoj talenat, konkurs je otvorio i prostor za dijalog o važnim društvenim temama.
PRIJAVA Dragi srednjoškolci i srednjoškolke, spremite se za nešto novo i uzbudljivo! 🚀Ako ste spremni za avanturu u kojoj ćete razviti ...
Da li smatramo da je mentalno zdravlje samo problem malog broja osoba koje imaju mentalne poteškoće? Ako se osjećamo tužno ...
Studentski dom “Prof. dr. Fikret Hadžić” jedini je u Bosni i Hercegovini i šire koji implementira vršnjačko mentorstvo kao ključnu ...
