Elma Fetić ima 16 godina, i samouvjereno igra na „daskama što život znače“. Iako trenutno pohađa Srednju medicinsku školu “Jezero“ u Sarajevu, Fetić kaže kako je gluma njena jedina želja.

Brojne obaveze za ovu mladu stipendisticu Fondacije “Izvor nade“ predstavljaju samo izazov. O kakvim obavezama je riječ, na kojim projektima trenutno radi, kakvi su planovi za budućnost, Fetić otkriva u razgovoru za službenu stranicu Fondacije “Izvor nade“.

Kako bismo predstavili Elmu Fetić za čitatelje koji je ne poznaju?

Meni ne idu baš predstavljanja od ruke, ali bih definitivno sebe predstavila kao ambicioznu osobu koja ima svoje ciljeve i teži ka tome da ih ostvari.

Polaznica ste časova glume u Centru za mlade “Gorica“. Kakvo iskustvo nosite u radu s “Goricom“?

Što se tiče mog iskustva sa Centrom “Gorica“, tu definitivno imam samo riječi hvale. Drago mi je što postoji mjesto gdje mladi ljudi mogu izraziti svoju kreativnost i kvalitetno iskoristiti svoje vrijeme. Što se tiče časova glume, nemam šta drugo reći nego da sam i više nego zahvalna grupi ljudi koji se iz časa u čas trude da nam približe svijet glume. Časove vode Damir Kustura i Sanjin Arnautović, koje ovom prilikom pozdravljam i zahvaljujem im se na besprijekornom i profesionalnom pristupu. Naravno, u Centru postoje i mnoge druge radionice, tako da su mladi ljudi koji žele raditi na svom talentu uvijek dobrodošli.

Kakav je osjećaj igrati “na daskama što život znače“?

Ja sam po prvi put stala na pozornicu kada sam imala 12 godina. Tada sam pohađala Dramsku radionicu, koju su vodili Slaven Vidak i Alena Džebo. Igrala sam nekoliko predstava u njihovoj režiji. To su glumci koji su učinili da ja zavolim glumu i shvatim da bi se željela nastaviti baviti time. Ovom prilikom ih pozdravljam i želim im mnogo uspjeha u daljem radu. Mislim da je suvišno truditi se objasniti osjećaj koji se javlja kada se nađete ispred publike. To se jednostavno samo može osjetiti.

Prošle godine Vaš literarni rad je objavljen u zbirci radova “Objavila“. O kakvoj je zbirci riječ?

Radi se o projektu kojeg je omogućio USAID putem Američke ambasade u Sarajevu. To je, zapravo, zbirka pjesama i priča mladih, neafirmisanih autorica, gdje je objavljen i moj literarni rad.

Radite i na pisanju vlastite knjige? U kojoj fazi je izrada vaše prve knjige?

Da, radim i na pisanju vlastite knjige, odnosno romana. Štivo je već dugo u završnoj fazi, ali vjerujem da moram još dosta raditi na njoj, da bi knjiga ugledala svjetlo dana, zato sam odlučila malo pričekati sa objavljivanjem i promocijom. Promocija je do sada trebala biti već održana, ali zbog nekih drugih okolnosti koje su se nametnule, moraće još malo da sačeka. Uglavnom, kada bude dovoljno kvalitetna, sigurno će biti objavljena.

Trenutno radite na nekoliko različitih projekata. Možete li navesti o kakvim je projektima riječ?

Trenutno vrijedno radim na jednom kratkometražnom filmu, za koji sam sigurna da će, ukoliko se realizuje, biti pun pogodak, ali o čijoj tematici ne bih smjela ništa reći, jer je još u početnoj fazi i može dosta toga da se promijeni. Radim i na mnogim tekstovima koje sam napisala, a mogli bi se pretočiti u zanimljivu tematiku kratkometražnih filmova ili performansa. I, naravno, pohađam časove glume u Centru.

Trenutno pohađate Srednju medicinsku školu “Jezero“. Koliko danas Fetić ima slobodnog vremena i kako je ono organizirano?

Da, trenutno pohađam Srednju medicinsku školu “Jezero“ u Sarajevu, iako to uopšte ne liči na mene. Međutim, to je vrlo kvalitetna škola i nisam požalila što sam je upisala, iako se ne vidim u toj struci, drago mi je što pohađam baš tu školu. Za vrijeme škole imam vrlo malo slobodnog vremena i mogu reći da mi je drago što je moje vrijeme ispunjeno stvarima koje volim i ne žalim se uopšte! Za sve što želim, uvijek se nađe vremena.

Stipendistica ste Fondacije “Izvor nade“. Koliko vam znači podrška Fondacije tokom školovanja?

Da, već drugu godinu sam stipendistica Fondacije “Izvor nade“. Želim da pohvalim njihov način rada. Zaista se trude da ulažu u mlade ljude. Međutim, oni pružaju ono što je mnogo bitno u srednjoškolskom dobu – pružaju podršku. Ulažu u vaše školovanje, u vaše ciljeve, u ono što vi istinski želite. Jednostavno, pružaju zdrave uslove za napredak, kako u školi, tako i na drugim poljima. Često utroše dosta slobodnog vremena da bi nam uvijek bili na raspolaganju. Jednostavno, nakon svega toga, ja lično ne bih željela da ih razočaram, tako da mi to samo daje podstreka za dalje. Fondaciju od srca preporučujem svim mladim ljudima, koji će sigurno dobiti šansu da napreduju.

Da li vannastavne aktivnosti doprinose ili opterećuju srednjoškolce?

Vannastavne aktivnosti nisu nešto što je obavezno. Dakle, sami biramo da li ćemo slobodno vrijeme iskoristiti na taj način. Samim tim što mi izaberemo da li i koje ćemo vannastavne aktivnosti pohađati – to i želimo. Tako da mislim da nešto takvo može samo da doprinese, a nikako da optereti. Sve što naučimo – nije na odmet.
Kakvi su planovi nakon završetka srednje škole?
Nakon srednje škole planiram nastaviti baviti se glumom, tako da planiram upisati Akademiju scenskih umjetnosti. Naravno, planiram se nastaviti baviti pisanjem i smatram da bi do tada knjiga već trebala da bude objavljena.

Koju biste poruku uputili mladima u Bosni i Hercegovini?

Uloženi trud, rad i želja se moraju nekako isplatiti. Nikada ne treba odustajati od nečega što zaista želimo. Sjećam se jednog predavanja kojem sam prisustvovala, gdje je predavač rekao “… ja ne vjerujem potpuno u talenat, nego u rad, trud i želju. Lijepo je imati talenat, ali, ako ga ne znate oblikovati pomoću ove tri stvari, on je ništa…“
I, naravno, svaki čovjek mora imati nešto u čemu je najbolji. Ako misli da nema, ne smije prestati tražiti. Nije bitno u kojoj ste državi, kakvo je stanje u njoj, okruženje. Bitno je samo ono što vi iskreno želite postići u životu i raditi na tome.