Protekle sedmice smo u prostorijama Fondacije Izvor Nade održali predramazanski program u susret mubarek ramazanskim danima. U krugu naših donatora, alumnista i stipendista, zajedno smo uputili dovu i poželjeli jedni drugima mubarek ramazan, srcima ispunjenim prisutnošću i ljubavlju.

U svijetu stalnih distrakcija i neumorne žurbe, momenti smiraja i prisutnosti postaju rijetki. Kroz našu Fondaciju, želimo omogućiti više tih trenutaka – trenutaka smirenosti, zajedništva i poruka koje nas vode kroz život.

U isto vrijeme, Dan nezavisnosti, koji obilježavamo danas, simbol je zajedničkih vrijednosti i obaveze prema domovini. Spoj duhovne svijesti i društvene odgovornosti upravo osnažuje zajednicu i podsjeća nas koliko je bitno kontinuirano doprinositi dobru.

Milost i ravnoteža

Ovaj susret nas je ispunio, vratio nas sebi i važnosti svakodnevnog preispitivanja duša, a to je sve zahvaljujući energiji koju su donijeli naši dragi gosti: hafiz Ammar Bašić, naši hafizi alumnisti i stipendisti.

Ramazan se svake godine dočekuje kao prilika za duhovno jačanje i moralno uzdizanje. Istovremeno, ovo je period kada se mnogi suočavaju s izazovom usklađivanja ibadeta (post, namaz, učenje Kur’ana) sa studijskim, poslovnim i porodičnim obavezama. Ideja ravnoteže postaje krucijalna za sve koji žele održati kontinuitet u svakodnevnim dužnostima, a istovremeno produbiti duhovnu dimenziju života.

U današnjem vremenu, često govorimo o balansu između duhovnog i materijalnog, između društvenog angažmana i ličnog mira. Prema riječima hafiza Ammara Bašića, pravi put ka toj ravnoteži temelji se na dva važna pojma: milost i dostojanstvo. Kroz prizmu ajeta iz Kur’ana, on nas podsjeća na važnost da hodimo zemljom smireno, a istovremeno budemo svjesni svoje snage i granica.

Prvi pojam o kojem hafiz Ammar govori jeste milost. Ta milost treba biti okosnica odnosa prema sebi i drugima. U Kur’anu se na više mjesta naglašava da je Allah, džellešanuhu, Milostivi i da čovjek treba tražiti oprost i uputu. Da bismo istinski osjetili tu milost, potrebno je njegovati takvaluk – stalnu svijest o Allahu i nastojanje da se živi po moralnim i duhovnim principima. Milost nije puko prepuštanje, to je više svjesna odluka da budemo bolji prema sebi i drugima, da oprostimo kada možemo, ali i da jasno postavimo granice kada je to neophodno.

Drugi ključni pojam jeste ravnoteža. Ona se ogleda u svakoj sferi života: duhovnoj, materijalnoj i društvenoj. Kur’an nas uči da nije poželjno biti naivan, ali da ipak ostanemo pravedni i blagih manira. Hafiz Ammar spominje primjere koji pokazuju da naivnost nije isto što i plemenitost. Oprost ne znači dozvoliti da nas neko stalno ugrožava. Ravnoteža znači prepoznati mjeru u reakcijama, stavovima i djelima. Biti blag, ali ne i slab. Biti pravedan, ali ne i okrutan.

Takvaluk, zahvalnost i uloga Kur’ana

Hafiz Ammar je ramazan vrlo dobro ilustrovao kao “detoks” za dušu – prilika da se očistimo od loših navika, negativnih uticaja i nemara prema sebi i drugima. Uz post, učenje Kur’ana i druge ibadete, ramazan nas podsjeća na to koliko je važno preusmjeriti se ka suštinskim vrijednostima i odagnati sve što “zagađuje” srce. Ujedno, to je i vrijeme da naučimo voljeti i praštati, ali i osvijestiti vlastite granice i odgovornosti.

Čovjek koji jača svoju svijest o Allahu i iskreno traži Njegovu milost, doživljava život dublje i ispunjenije. Hafiz Ammar naglašava da nam se Allah direktno obraća kroz Kur’an i životna iskustva. Što je jači naš takvaluk, to bolje razumijemo znakove (išarete) koje nam Allah šalje. Tako naš odnos s Gospodarom postaje aktivan proces: radimo sve što možemo, a kad se suočimo sa zidom prepreka, okrećemo se dovi i tražimo pomoć od Allaha.

“Ako hoćeš da osjetiš direktniju vezu sa Allahom, da te Allah direktno podučava, onda moramo pojačati svoj takvaluk. A to je glavni sadržaj ramazana.”

U ramazanskom ajetu o postu, Allah, džellešanuhu, podsjeća na važnost zahvalnosti. Život je pun iskušenja, ali zahvalno srce prepoznaje svako dobro i blagodati oko nas. Zahvalnost vodi stabilnosti i pomaže nam da izbalansiramo dunjalučke potrebe s ahiretskim težnjama. Hafiz Ammar posebno ističe da oni koji očuvaju svoje duše u ravnoteži lakše pomažu drugima i ostaju im podrška i oslonac.

Jedan od centralnih motiva predavanja jeste da je Kur’an knjiga života za sve ljude. Niko nema monopol na vjeru i uputu. Vjera treba da bude putokaz ka boljem društvu, a ne povod za podjele. Kur’an se uči od djetinjstva do zrelog doba, i svako može pronaći u njemu nadahnuće za vlastiti razvoj.

Često se mladi ljudi boje da će, ukoliko se okrenu vjeri, izgubiti svoje društvo, interese ili “normalnost”. Hafiz Ammar poentira da je to neznanje: vjera ne isključuje zdrave životne navike, rekreaciju ili druženje. Naprotiv, ona omogućava da se sve to živi na ispravan, uravnotežen način. Ne postoji obaveza odricanja svega što volimo, već usmjerenje ka onome što je čestito, korisno i plemenito.

Mladi hafizi alumnisti kao primjer

Dostojanstvo i ravnoteža ključni su stubovi ljudskog života. Biti dostojanstven znači hoditi zemljom smireno, svjestan svoje vrijednosti, ali i svjesno odabrati nježnost i pravičnost umjesto prekomjerne strogoće. Biti uravnotežen znači spajati duhovno i materijalno, dunjaluk i ahiret, bez da zapostavimo obaveze prema sebi, porodici, zajednici i Stvoritelju.

Upravo taj savršen primjer balansa najbolje su pokazali alumnisti Fondacije, koji su bili uvertira u duhovni okvir večeri i dodatno su uljepšali trenutke učenjem odabranih ajeta:

• Hfz. Malik Huremović
• Hfz. Nermin Đuzić
• Hfz. Adem Sinanović
• Hfz. Faruk Ćiber

Svojim melodičnim učenjem Kur’ana dirnuli su prisutne, dok je hafiz Ammar pohvalio njihovu odlučnost da, pored akademskih ili profesionalnih obaveza, zadrže čvrstu vezu s Kur’anom. Time su potvrdili da se i u savremenim okolnostima može ujediniti vrhunsko obrazovanje i iskreno duhovno uzdizanje.

To je osam odnosno devet hafiza uz hafizu, to je velika stvar za, za jedan dom koji, koji u biti podržava studente koji se bave uglavnom, kol’ko sam razumio svjetovnim naukama, ako možda ima neko da studira islamske nauke, naravno da je to dodatni plus, ali zaista velika stvar. To nam govori o tome da postoje među nama ljudi koji zaista razumijevaju da je Kur’an knjiga života i da je to uputa za svakog čovjeka, na svakome mjestu. I zato Kur’an uče i oni koji idu u medresu, koji ne idu u medresu, i koji su djeca i odrasli i ne može niko privatizirat’ ni vjeru ni Kur’an ni sve ono evo što mi imamo kao, kao dar naše vjere od Gospodara svih svjetova.

Gospodar nam svakodnevno šalje znakove. Ključ je u srcu koje treba biti podešeno da čita te znakove. Upravo je glavni sadržaj ramazana povećanje svijesti o Allahu, tako da nas Gospodar podučava i pomaže nas.

Poruka skupa bila je jedinstvena: svako djelo, prožeto sviješću o Gospodaru, ima dodatnu vrijednost. Potreban je balans između duhovnog sazrijevanja i praktične brige o drugim ljudima, a primjeri mladih hafiza, koji se ujedno bave naukom i pomažu društvu, pokazuju da je takav ideal dostižan.

Ramazan, kao mjesec milosti, sjajna je prilika da obnovimo svoju vezu s Gospodarom. Kroz post, molitvu i dobročinstvo, otvaramo srce za oprost i priliku da postanemo bolji. Prava milost se pokazuje kada sačuvamo i svoje dostojanstvo i tuđu čast. Samo uravnoteženi ljudi mogu praviti uravnotežen svijet.

Ramazan je vrijeme zajedništva i refleksije – neka nam svima bude mubarek!