Na takmičenju u Zagrebu, Hajrudin Vejzović je osvojio 1. mjesto u disciplini 60 m istrčavši novi seniorski državni dvoranski rekord u vremenu 6,81 s. Bronzanu medalju dobio je Edhem Vikalo istrčavši rezultat 6,90 s. Drugi državni rekord ostvaren je u disciplini 4×200 m, koja je istrčana sa rezultatom 1.32,85 od strane tima u čijem sastavu su se našli i naši Hajrudin i Edhem.

Što se tiče takmičenja u Sarajevu, Hajrudin Vejzović je ponovno postavio novi državni seniorski rekord u istoj disciplini od 60 m, istrčavši spomenutu dionicu za 6,79 s. Blizu tog rekorda i rezultata bio je i Edhem Vikalo, koji je u istoj kategoriji osvojio 2. mjesto, istrčavši 60 m za 6, 84 s. 
U nastavku donosimo intervju sa našim stipendistima povodom postignutih rezultata. 

1. Započnimo sa ovim uspjehom “obaranja” državnog rekorda. Kako se osjećate zbog tog podviga? Sigurno ste ponosni! Šta za vas znači ovaj uspjeh?
   
   Hajrudin: Obaranje državnog seniorskog rekorda je za mene jako bitna stvar. Ponosan sam s obzirom da sam i kao junior bio prvi BiH državljanin koji je „otključao“ novi level sprinta na 60 m tj. trčao ovu dionicu ispod 7 sekundi. Važno je naglasiti, ne samo moj pojedinačni uspjeh kojeg sam ostvario nego i uspjeh na polju štafetnih trčanja. Naime, vlasnik sam i državnog seniorskog rekorda u štafetnom trčanju na 4×200 m u dvorani kao i 4×100 m na otvorenom. Ovo je veoma važna stvar za bosansko-hercegovački sprint. Pomjeranje granica je stvar koja dodatno motiviše svakog onog ko kaže da u uslovima koje imamo mi to zapravo ne možemo ostvariti. 
   
   Edhem: Na početku sezone u decembru istrčao sam 60 m za 6:89 s te oborio državni rekord za juniore i time uspješno izašao iz juniorske kategorije. Dobio sam veliku inspiraciju i motiv za dalje nastupe i treninge i samim tim sam ponosan ne sebe. Nadam se da ću ove sezone uspjeti oboriti i seniorski rekord BiH, te ispuniti normu za Evropsko prvenstvo za seniore.
   
   
2. Odakle ljubav prema atletici i atletskim disciplinama? Kada ste počeli trenirati i kako je izgledalo vaše prvo takmičenje?
   
   Edhem: Od svoje 14. godine trenirao sam košarku. Međutim, sudjelovao sam i na školskim i kantonalnim takmičenjima iz atletike, gdje sam osvajao 1. mjesta. Jedne prilike trenerica Kada Delić-Selimović je došla u moju školu i vidjela rezultate, te odmah kontaktirala moju mamu i preporučila da se krenem baviti atletikom. Međutim, tada sam trenirao košarku sa prijateljima i nisam htio napustiti košarku. U 2019. godini sam dobio poziv od KK „Sloboda“ Tuzla, te sam nastupao u dresu tuzlanske Slobode u kategoriji juniora. Jedne prilike trenerica me pozvala da trčim na državnom prvenstvu, iako nisam trenirao atletiku, nego košarku. Na državnom prvenstvu za juniore došao sam kao mlađi junior, te osvojio 1. mjesto. Posle toga sam razmišljao da li preći na atletiku ili nastaviti košarku. Početkom epidemije, na ljeto 2020. godine, košarkaški treninzi nisu se mogli odvijati, i ja sam odlučio da napustim košarku i da krenem trenirati atletiku. I na kraju mi je drago što sam donio takvu odluku i na kraju te godine sam postao državni juniorski prvak na 60 m, 100 m i 200 m, i također sam uspio ostvariti normu za balkansko takmičenje gdje sam ušao u finale i zauzeo 7. poziciju.
   
   Hajrudin: Ljubav prema atletici je postojala oduvijek jer sam još kao dijete imao taj takmičarski duh i uvijek mi je bilo važno to da sam najbrži u okruženju u kojem se nalazim. Moj prvi susret sa atletikom je zapravo bio u osnovnoj školi kada je nastavnik geografije iza škole napravio jamu sa pijeskom koja je bila namijenjena za skok u dalj. Obzirom da je postojalo takmičenje iz atletike, za što sam kasnije saznao, odlučio sam da se okušam prvo na školskom nivou pa onda poslije i na gradskom pa i kantonalnom. Tako da je skok u dalj disciplina koja me uvela u atletiku i koja me kupila prvim mjestom na tuzlanskom kantonu. Sami pristup atletskoj stazi me jednostavno očarao i sprinterice koje sam obukao, dale neki poseban osjećaj koji sam cijeli život tražio.Poslije sam po dolasku u Behram-begovu medresu krenuo trenirati u AK Sloboda- Tehnograd i vremenom se specijalizirao za sprint gdje sam počeo ostvarivati zapažene rezultate za jako kratak period, što me dodatno motivisalo da se ozbiljnije posvetim ovom sportu i dalo za cilj da pomjerim granice ovog sporta u Bosni i Hercegovini i pokažem da jedan pojedinac iz malog kraja može postići velike stvari na internacionalnoj sceni.
   
   
3. Godinama učestvujete na mnogobrojnim takmičenjima i dobitnici ste raznih priznanja i nagrada. Koji je to vama najdraži uspjeh dosada?
   
   Hajrudin:  Kada bih morao izdvojiti jedan uspjeh to bi onda značilo da su ostali manje važni što bi bilo jako pogrešno. Svaki uspjeh i svako takmičenje me oblikovalo na neki način te mi davalo dodatna iskustva koja su mi bila potrebna. Mogu izdvojiti jedino takmičenja na kojima sam osjetio najveće odgovornosti a to su definitivno nastupi za nacionalni dres. To je poseban osjećaj i dan danas a pogotovo tada za mene koji sam bio mladić bez iskustva ali ipak najbolje što je država tada mogla postaviti u atletsku stazu za krati sprint. Što se priznanja tiče, najvažnije mi je priznanje Zlatne plakete grada Živinice jer svi kažu kako je najteže uspjeti u svom mjestu. Ja jesam uspio zahvaljujući svojoj porodici i raznim prijateljima koje sam sticao kroz život. Naravno, pomoć savršenog bića je bila najvažnija kroz sve ove godine. Bez vjere u Boga i oslanjanja na ono što samo On može kontrolirati, moj put bi bio dosta otežan.
   
   Edhem: Najdraži uspjeh mi je obaranje državnog rekorda za juniore, a najdraže priznanje je od Vlade Federacije BiH za ostvarene vrhunske sportske rezultate u 2021. godini.
   
   
4. Pored bavljenja sportom također i studirate informacione tehnologije. Da li je teško sve uskladiti? Kako ostvarujete uspjehe na oba fronta?
   
   Edhem:  Pa da je teško sve uskladiti – moram priznati da jeste. Zbog atletike imao sam mnogo odricanja u životu. Također nemam vremena ostali studenti da se posvetim fakultetu, jer treninge imam svaki dan. Ali uspijem uvijek izdvojiti vremena te proći gradivo koje se radi na fakultetu.
   
   Hajrudin:  S obzirom da sam upisao fakultet za koji nisam imao prethodnu podlogu, moram biti iskren i reći da je teško. Trudim se da uskladim oba fronta ali na kraju to bude neproporcionalno pa stoga uspije ono čemu se više posvetim a to je sport. Iako je obrazovanje svakog sportiste na prvom mjestu, bar bi tako trebalo da bude, kod mene je to nažalost obratno. Pokušavam da stignem sve obaveze što imam ali isto tako si ne dopuštam da padnem u neku vrstu razočarenja obzirom da na polju sporta nižem odlične rezultate i konstantno napredujem te svojim primjerom pokazujem da je danas moguće ono za što su mnogi jučer smatrali da nije.
   
   
5. Pored toga što zajedno studirate i trenirate, vas dvojica dvije godine stanujete u domu Fondacije Izvor nade. Koju ulogu Fondacija igra u vašim životima i sportskoj karijeri? Da li ste zadovoljni podrškom koju uživate od strane Fondacije?
   
   Hajrudin: Fondacija mi pruža sve ono što jednoj mladoj osobi treba te moralnu potporu koja mi zaista prija. Nesumnjivo je to da sam ovdje stekao mnoga prijateljstva i konekcije koje će mi biti duž cijelog života. Vjerujem da je moj izbor da dođem u ovu ustanovu jedan od najboljih poteza koje sam mogao učiniti u životu.
   
   Edhem: Nema sumnje da Fondacija igra veoma važnu ulogu u cjelokupnom rastu i razvoju, ne samo u naučnom nego i sportskom i svakom drugom aspektu, uključujući moralni i duhovni.  U Fondaciji svaka mlada osoba ima sve ono što joj je potrebno za uspjeh na svakom polju.
   
   
6. Za kraj, kakvi su vaši planovi i ambicije za budućnost?  Pretpostavljamo da se  ne planirate zaustaviti na ovim uspjesima. Šta biste poručili mladim ljudima u našoj zajednici?
   
   Edhem: Zasigurno imam velike planove i ambicije. Volio bih biti dijelom seniorske reprezentativne ekipe i predstavljati našu domovinu na različitim prvenstvima, što regionalnim tako i svjetskim. Također, cilj je oboriti prvo seniorske rekorde i ići korak po korak.  Mislim da imam dosta vremena pred sobom i vjerujem da ću svoje planove ispunit.
   
   Hajrudin: Moji planovi za budućnost su veliki. U to ubrajam predstavljanje države na evropskim i svjetskim prvenstvima, medalje sa Balkanskih prvenstava te jakih internacionalnih mitinga širom planete i za kraj Olimpijske igre u Parizu 2024. godine. Prije svega ovoga, obzirom da sam već krenuo u obaranje državnih seniorskih rekorda, cilj mi je oboriti seniorske rekorde na 100 m i 200 m te da zaokružim tu kolekciju državnih rekorda u kratkom sprintu.

Na kraju moramo istaknuti da smo zaista ponosni na naše stipendiste i sportiste, i želimo im mnogo sreće i uspjeha u daljim poduhvatima.