Stipendista Fondacije “Izvor nade“, Sulejman Abazović svojim radom proteklih dana pobrao je brojne pozitivne komentare online zajednice u Bosni i Hercegovini i regionu.

Njegova priča, iako bi trebala biti jedna sasvim obična, u društvu u kojem živimo – to ipak nije. Abazović je devetnaestogodišnji mladić iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja koji je kroz projekat nevladine organizacije Pro-Budućnost povezao sugrađane koji su do sada mislili da su podijeljeni iako žive u jednom gradu koji u svom službenom nazivu ima dva naziva.

Abazović koji studira Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, odlučio se na društveni angažman u lokalnoj zajednici u kojoj živi.

Mjesna zajednica Bistrica iz koje dolazi Abazović mjesto je suživota Bošnjaka i Hrvata. Međutim, kako objašnjava suživot nije na zadovoljavajućoj razini s obzirom na nisku razinu komunikacije između žitelja ovog mjesta.

“Osobe različitih nacionalnosti su mogle se sresti samo u prolazu, a ja svojim vršnjacima, komšijama druge nacionalnosti nisam znao ni imena“, objašnjava Abazović i dodaje “U školu smo odlazili različitim autobusima, igrali se na različitim igralištima, kupovali u različitim prodavnicama… Išao sam u Srednju mješovitu školu Gornji Vakuf, koja je poznata kao ‘dvije škole pod jednim krovom’. Na prvom spratu su Hrvati, na drugom Bošnjaci. Učestvovao sam u provođenju raznih anketa u školi, radio intervjue sa profesorima, sekretarom, direktorom tzv. bošnjačke škole Gornji Vakuf. Bili su spremni na saradnju, vidjelo se po odgovorima da žele jednu školu pod jednim krovom. Međutim, kad smo trebali anketirati školu Uskoplje, direktor te škole nije nam odobrio da anketiramo ‘njegove učenike’, niti je bio raspoložen za bilo kakvu saradnju“.

Nakon što se upoznao s ciljevima Pro-Budućnosti, odlučio je s prijateljima promijeniti stanje koja je do tada vladalo u njegovom gradu.

“Javila se ideja da sa prijateljima Nesimom, Smajićem, Nerminom Smajićem,Seminom Smajić, Arminom Abazovićem, Nihadom Jašarevićem, Zvonimirom Jurletom, radimo nešto što se uklapa u te ciljeve. Uz pomoć predstavnika Pro-Budućnosti i načelnika Općine Seada Čauševića, te podršku porodice, odlučili smo krenuti u projekat. Prvo smo sagradili jedan šadrvan iznad sela. Planirali smo da se tu družimo. Nismo se imali gdje okupljati i šadrvan je bio odlična ideja. Kasnije smo pravili zajedničko košarkaško igralište, osvjetljenje fudbalskog igrališta. Nedavno smo napravili street work out park za mlade. Potom smo organizovali i radionice ‘Zajedno smo jači’, ‘Zajedno možemo sve’, ‘Dajmo mladima priliku da grade zajednicu’, ‘Proljeće sa mojim vršnjacima’, s ponosom ističe Abazović.
Iako su grupu ispočetka činili samo Bošnjaci, situacija danas je sasvim drugačija.

“Na početku projekta, u našoj grupi nalazio se samo Zvonimir Jurleta, ali je svakim novim, prethodno pobrojanim projektima, bilo sve više kolega Hrvata koji su prepoznali značaj ovakvog pristupa“, kaže Abazović.

Kolege koje poznaju Abazovića kažu da se radi o mladiću koji odiše pozitivizmom i različitim idejama kako popraviti bh. društvo. Vjerujemo da će na tom putu istrajati i uspješno realizirati zacrtane projekte.

Abazović ističe da je Fondacija “Izvor nade“ nezaboravano iskustvo koje će sutra moći biti iskorišteno u različite društveno-korisne aktivnosti.

“Zasigurno ćete to iskustvo i prijatelje koje steknete u Fondaciji dugo pamtiti i prepričavati. Nema te škole u BiH koja vam može pružiti to iskustvo, niti postoji neka kreditna kartica kojom to iskustvo i takve osobe možete kupiti“, kaže za kraj razgovara Abazović.