Aktivistice Fondacije “Izvor nade“ u novoj akademskoj godini s radošću nastavljaju realizaciju projekta “Domovina kroz historiju“. Ovog puta za posjetu su odabrani Kraljeva Sutjeska i srednjevjekovni grad Bobovac. U nastavku donosimo reportažu s ovog putovanja.

Piše: A.K.

U vedro i sunčano subotnje jutro 14 divnih i vedrih lica krenulo je u pravcu Kraljeve Sutjeske. I prije nego smo došle do Visokog, zahvaljujući pozivu naše nove prijateljice Aide, napravljen je plan za odlazak u Oslo.

Kao i prethodnih puta kada smo dolazile na iftare u Kraljevu Sutjesku, i ovog puta nas je dočekala naša draga, uvijek vrijedna i aktivna Dina Plasto. Teško je opisati ugođaj u Dininoj bašti, uz domaću maslenicu, mladi sir, paprike… Ono što je mnogo vrijednije od toga je to što se svaki put okoristimo Dininim znanjem i iskustvom.
Kraljeva Sutjeska se nalazi u kotlini kroz koju prolazi rijeka Trstionica, a ispod brda Teševa. Zajedno sa tvrđavom, na Bobovcu je bilo sjedište bosanskih kraljeva Tvrtka i Stjepana Tomaša Kotromanića. Zbog toga se u nekim starijim dokumentima spominje i pod nazivom Banski dvor. Poznata je i kao mjesto djelovanja franjevaca još od kraja 13. stoljeća.

Džamija u Kraljevoj Sutjesci jedna je od najstarijih u Bosni i Hercegovini. Sagrađena je po dolasku sultana Fatiha u Bosnu, po predajama za samo tri dana. Nikada do sada nije bila porušena, te je sačuvala svoj prvobitni oblik. Iako je u nekim periodima bila skoro napuštena, danas se u toj džamiji redovno klanja džuma, a tokom prethodnog mjeseca Ramazana svakodnevno su dolazile grupe postača da posjete džamiju, da u njoj iftare i klanjaju teravih-namaz.

Nakon obilaska džamije krenuli smo prema Bobovcu. Put je pomalo naporan, planinski vijugav, nekih 5-6 kilometara čak i makadam. Ali uz priču četrnaest žena to i nije tako strašno. Na Bobovcu, pored suvenirnice sačekali su nas Kenan i Kemal Ibrišimović i poveli nas prema ostacima srednjovjekovnog grada Bobovca. Inače, Bobovac se nalazi na granici općina Kakanj i Vareš, te se, nažalost, nijedna od ovih općina ne bavi održavanjem i zaštitom ovog područja. Zahvaljujući entuzijastima iz udruženja “Čuvari bosanske krune Bobovac“ održava se i promoviše ovo beskrajno vrijedno historijsko naslijeđe.

Na ostacima starog grada budi se mašta koja pokušava oživjeti slike života na Bobovcu prije 6-7 vijekova, živote dvorana, zanatlija, vojnika… Od vodiča saznajemo da postoje dokazi da su na Bobovcu prva naselja postojala još u drugom vijeku. Poseban položaj starog grada, nepristupačno uzvišenje okruženo klancima zaista mnogo govore o mudrosti naših prethodnika.

Dok su se neki fotografisali po zidinama, neki su otkrili gdje se može kupiti domaći sok, džemovi, grah, pa smo tako jednoglasnom odlukom završili u selu Mijakovići, nadomak Bobovca. Tu smo, u prelijepom dvorištu domaćinstva porodice Ibrišimović uživali u domaćem soku, hurmašicama, pitomom zraku bosanskog sela.

Po povratku sa Bobovca posjetili smo Franjevački samostan. Franjevački samostan u današnjem obliku postoji nešto više od stotinu godina, a smatra se da je prvobitni napravljen u prvoj polovini 14. vijeka. Obišle smo crkvu, jednu od najvrijednijih biblioteka u BiH, te muzej sa etnološkom i sakralnom kolekcijom. U biblioteci se čuva preko 11 hiljada knjiga i 31 inkunabula (prve štampane knjige).

Obilazak Bobovca i Kraljeve Sutjeske uzeo nam je mnogo više vremena nego što smo ambiciozno planirale u istom danu obiđemo i grad Visoko. U Visoko smo stigle u predvečerje, na kasni ručak. Usaglasile smo se da obilazak Visokog ipak mora imati zaslužen zasebni termin.

Nakon prolaska kroz historiju vraćamo se u stvarnost i polahko krećemo prema Sarajevu.