Erasmus program predstavlja vrata ka novim horizontima za studente širom Evrope, nudeći im priliku da iskuse različite kulture, akademske sisteme i načine života. Četiri studenta Fondacije Izvor Nade, Asmir, Naser, Emina i Amila, odvažili su se zakoračiti kroz ta vrata i provesti ljetni semestar 2024. na razmjeni. Upoznajte njihove priče i otkrijte šta su sve naučili, doživjeli i ponijeli sa sobom iz ovog nezaboravnog iskustva.
Vođen žudnjom za ličnim rastom i izazovima, Asmir Omerdić, student Facultad de Comercio na Universidad de Valladolid, odlučio je zakoračiti van zone komfora i uroniti u špansku kulturu. Njegova priča oslikava put adaptacije na novu sredinu, isprepleten jezičkim barijerama, ali i neočekivanim prijateljstvima i otkrivanjem skrivenih dragulja Valladolida.
Zašto si odlučio prijaviti se na Erasmus program? Kako bi opisao proceduru prijave i pronalaska smještaja?
Moja želja za izazovom i ličnim rastom podstakla me je da se prijavim na Erasmus program. Izlazak iz zone komfora i provedba pet mjeseci u nepoznatoj zemlji bili su uzbudljivi i pomalo zastrašujući. Zahvaljujući podršci Burch univerziteta, prijava je bila relativno jednostavna, a vizu sam dobio u roku od sedam dana. Pronalaženje smještaja predstavljalo je najveći izazov jer većina ljudi nije govorila engleskim jezikom. Na sreću, uspio sam pronaći prijatnu osobu, Juana Antonia, koji se trudio da komunicira sa mnom na engleskom, zahvaljujući čemu smo moj drug i ja uspjeli iznajmiti stan.
Kako je za tebe izgledala prilagodba na novu sredinu i fakultet? Da li si imao nekih izazova?
Moja prilagodba na novu sredinu i fakultet bila je relativno glatka. Budući da sam prilično fleksibilna osoba, nisam naišao na ozbiljnije izazove. Pripremio sam se unaprijed tako što sam instalirao Google Maps offline i koristio španski jezik putem Google prevoditelja, što mi je olakšalo orijentaciju i komunikaciju u novom okruženju. Nakon toga sam krenuo u akciju.
Šta su do sada bile pozitivne strane ovog iskustva za tebe?
Pozitivne strane ovog iskustva za mene su višestruke. Prvo, istaknuo bih upoznavanje novih ljudi. Budući da smo u grupi od 40 studenata s programa Erasmus, zaista je fascinantno biti u mogućnosti upoznati toliko različitih osoba. Zaista me fascinira koliko se može naučiti samo jednim izlaskom iz zone udobnosti i razgovorom s nekim novim. Na primjer, dok sam šetao Madridom, čuo sam dvojicu ljudi kako razgovaraju na engleskom jeziku. Odlučio sam im prići i započeti razgovor. Jedan od njih se zove Hunter, fotograf je iz Amerike, a drugi je Giuseppe, koji ima kompaniju za produkciju filmova. Zanimljivo je što je Giuseppe čak snimio nekoliko scena sa srpskim glumcem Darkom Lazićem, koji je igrao ulogu Helsinkija u seriji “La Casa De Papel” (Money Heist). Ova iskustva su zaista obogatila moje iskustvo boravka u Madridu (sliku sa njima imate u nastavku).
Šta ti se najviše sviđa u ovom gradu?
Ono što mi se najviše sviđa u ovom gradu jeste njegova mirnoća i relativno mala veličina, što ga čini vrlo pogodnim za šetnje. Također, što se tiče praktičnosti, fakultet mi je vrlo blizu, što olakšava organizaciju vremena i čini sve veoma povezanim. Nisam imao nikakvih problema s kretanjem po gradu i integracijom u njegovu atmosferu.
Koji savjet bi ostavio studentima koji također promišljaju o prijavi na Erasmus?
Dragi studenti, ako razmišljate o prijavi na Erasmus, ne oklijevajte ni trenutka. Ovo iskustvo će vam donijeti nevjerojatne mogućnosti za osobni, akademski i profesionalni razvoj. Iako sam i ja imao svoje sumnje prije nego što sam se prijavio, sada s povjerenjem mogu reći da je to bila jedna od najboljih odluka u mom životu. Kroz Erasmus sam upoznao nevjerovatne ljude, stekao sam nova znanja i vještine te doživio kulturu i način života koji su me obogatili na mnogo načina. Nemojte se zaustavljati na sumnjama ili strahu od nepoznatog. Uzmite hrabrosti i prijavite se jer će vam Erasmus pružiti iskustvo koje će trajati cijeli život.
Šta ti nedostaje iz našeg doma i Fondacije?
Ono što mi najviše nedostaje iz našeg doma i Fondacije jest atmosfera udobnosti i zajedništva koja je uvijek prisutna tamo. Iako volim kuhati, velika je razlika kada vas čeka već pripremljena hrana, gdje je vaše samo da jedete. Jedan od najvećih izazova za mene je svakodnevno pripremanje obroka, pogotovo jer volim puno pojesti. Drugo je nedostatak društva i pozitivne energije koju sam osjećao u našem domu. Nedostaje mi mogućnost da u bilo koje doba dana sjednem u kafeteriju i započnem razgovor s nekim, što je nešto što sam uvijek cijenio u našem zajedničkom prostoru.
Emina Čobo, studentica Fakulteta menadžmenta, javne uprave i logistike na Univerzitetu Primjenjenih nauka u Ludwigschafenu (HWG LU), oduvijek je bila vođena strašću za društvenim angažmanom i interkulturalnim dijalogom. Njeno Erasmus iskustvo u Ludwigschafenu, gradu koji diše ritmom različitih kultura, pružilo joj je priliku da produbi svoje razumijevanje multikulturalizma i izgradi mostove prijateljstva.
Zašto si odlučila prijaviti se na Erasmus program? Kako bi opisala proceduru prijave i pronalaska smještaja?
Kao neko ko je uvijek bio aktivan u polju nevladinih organizacija, i ko je često putovao, jedan od mojih ciljeva u toku bachelor studija bila je akademska jednosemestralna Erasmus razmjena. Univerzitet na kojem studiram (IUS) nudi dobre prilike za studente svih polja i disciplina, tako da sam ja pratila ponude na svom studentskom mailu i odlučila se prijaviti na jednu od ponuđenih opcija. Procedura prijave je bila veoma lagana, mada moram priznati pomogao mi je moj prijatelj Naser(također stipendista Fondacije Izvor nade). Dokumente smo popunili u skladu sa pravilima IUS-a, poslije smo dobili sve upute od našeg sadašnjeg fakulteta u Njemačkoj. Zapravo jedna od boljih stvari ove razmjene jeste smještaj za dolazeće studente koji bude riješen od strane primajuće institucije. Naime, HWG LU ima potpisan ugovor sa agencijom za nekretnine u Ludwigschafenu tako da se međunarodni studenti ne moraju brinuti za smještaj, već samo odaberu kakvu vrstu stana/sobe žele.
Kako je za tebe izgledala prilagodba na novu sredinu i fakultet? Da li si imala nekih izazova?
Zavoljela sam Luswigschafen čim sam stigla, zaista ovo je mali grad pun različitih naroda poput Turaka,Grka, Bošnjaka, Rusa, dosta naroda iz Azije i naravno Njemaca. Na ulici se mogu čuti različiti jezici i naglasci, ali u suštini ovdje vlada atmosfera kao da smo u rodnom kraju. Do sada nisam imala nikakvih izazova, sve je išlo glatko te se nadam se će tako biti i do kraja.
Šta su do sada bile pozitivne strane ovog iskustva za tebe?
Prilika za život u novoj sredini, ljudi koje sam upoznala, mjesta koja sam posjetila i koja planiram posjetiti, te mogućnost studiranja u drugoj državi na stranom jeziku. Mislim da se erasmus iskustvo ne može porediti ni sa čim drugim, ovo je prilika da dok upoznajem nove gradove, države, kulture, ljude upoznam i samu sebe, te da razvijem svoje vještine i znanja.
Šta ti se najviše sviđa u novom gradu?
Ludwigschafen nije toliko poznato mjesto u Njemačkoj, ali je ,,meeting of cultures” . Ovo mjesto je dugo godina bilo dom raznih kultura jezika i naroda koji su došli u Njemačku u potrazi za boljim životom. Sviđa mi se to što nije klasični stereotipni grad koji zamišljamo kad pomislimo na razvijeni svijet, nego je grad koji ima dušu i koji živi i danju i noću. Također u blizini se nalazi Mannheim, koji je nešto veći i poznat je u svijetu kao studentski grad, jer tu dolaze studenti sa raznih krajeva svijeta.
Koji savjet bi ostavila studentima koji također promišljaju o prijavi na Erasmus?
Definitivno bih svakog ohrabrila da se prijavi ali prije toga da dobro istraži sve moguće opcije. Također, bitno je mentalo se pripremiti na to da ćete živjeti daleko od kuće, da dugo nećete vidjeti porodicu i prijatelje ali isto tako da ćete sami sebi stvoriti sve to samo na nekom drugom mjestu. Erasmus iskustvo je nešto posebno i mislim da ima veliku ulogu u sazrijevanju, niko se sa Erasmusa ne vrati onakav kakav je otišao, nego sa većim snovima i ambicijama.
Šta ti nedostaje iz našeg doma i Fondacije?
Najviše mi nedostaje moja soba 120 i moje cimerke Alma i Anesa. Također nedostaju mi sva naša formalna i neformalna druženja u Fondaciji, a naravno fale mi i tetke i njihovi topli obroci puni ljubavi.
Naser Šabić, također student Fakulteta menadžmenta, javne uprave i logistike na HWG LU, dugo je nosio san o studiranju u inostranstvu. Erasmus program mu je omogućio da ostvari taj san, otkrivajući mu ne samo akademske izazove već i ljepotu ljudskih veza i snagu zajedništva.
Zašto si odlučio prijaviti se na Erasmus program?
Uvijek sam sanjao o studiranju u inostranstvu. Još tokom srednje škole sam aplicirao za studij u Kanadi, ali zbog visokih troškova nisam nastavio s procesom. Tada sam to doživljavao kao neuspjeh, ali sada se ne kajem ni za trenutak što sam odlučio ostati u Bosni i svoj san ostvariti putem Erasmusa.
Kako bi opisao proceduru prijave i pronalaska smještaja?
Mogu reći da je proces prijave zahtijeva strpljenje ali evo ja sam tu i moguće je. Budući da trenutno provodim Erasmus u Njemačkoj, proces je uključivao dodatno stpljenje, ali istovremeno mi je omogućio pronalazak smještaja koji sam uspio koordinirati s lokalnim univerzitetom što mi je znatno olakšalo dodatne brige.
Kako je za tebe izgledala prilagodba na novu sredinu i fakultet? Da li si imao nekih izazova?
Planirao sam Erasmus u Njemačkoj još u prvoj godini fakulteta, temeljito istražujući iskustva kolega koji su već proveli semestar u inozemstvu. Prošlog ljeta volontirao sam u Njemačkoj kako bih dodatno bio siguran u svoj izbor, što se pokazalo kao ispravna odluka. Prilagodbu sam doživio pozitivno, usmjeravajući se na organiziranost, dostupnost i kulturu poštovanja, što su kvalitete koje cijenim i koje su mi olakšale izazove.
Šta su do sada bile pozitivne strane ovog iskustva za tebe?
Nepoznati studenti koji su postali porodica. Prijatelji koje sam zavolio na osnovu par razgovora, par piknika, sastanaka i sl. Imao sam priliku sa prijateljem Yasirom iz Jemena da pravim iftar ostalim studentima te ih upoznam sa našim vjerskim zivotom i taj dio mi je već ostavio pečat na ovaj erasmus. Moram priznati da su im nasi somuni otkriće.
Šta ti se najviše sviđa u ovom gradu?
Najviše volim parkove. U blizini moje ulice nalazi se nekoliko parkova gdje vidim mnogo ljudi kako uživaju u slobodnom vremenu, od starijih koji šetaju ili čitaju do najmlađih. Ta energija me inspiriše i podsjeća me na ono što želim vidjeti u svojoj Bosni.
savjet bi ostavio studentima koji također promišljaju o prijavi na Erasmus?
Jednostavno se prijavite!
Šta ti nedostaje iz našeg doma i Fondacije?
Nedostaju mi mnoge stvari, od dragih teta koje su mi prve ujutro u susretu, do prijatelja, programa i druženja. Posebno mi nedostaju zajednički iftari, koji su mi omiljena aktivnost tokom Ramazana.
Studenticu engleskog jezika i književnosti na Universidad de Almeria (UAL), Amilu Bajrić, vodila je želja za avanturom i istraživanjem novih kultura. Njeno Erasmus iskustvo u Almeriji, gradu okupanim suncem i mediteranskim šarmom, postalo je putovanje samootkrivanja i dubljeg razumijevanja sebe i svijeta oko sebe.
Zašto si odlučila prijaviti se na Erasmus program?
Želja za novim iskustvima, izazovima i avanturama me potakla da se prijavim na ovaj program. Vidjela sam ga kao priliku da proširim svoje horizonte, upoznam nove ljude, kulture i jezike, i doživim jedno drugačije akademsko iskustvo.
Kako bi opisala proceduru prijave i pronalaska smještaja?
Procedura prijave na Erasmus je prilično jednostavna, ali zahtijeva dozu strpljenja i vjerovanja procesu. Važno je stalno biti u kontaktu sa koordinatorima na oba fakulteta i pratiti njihove upute. Što se tiče smještaja, ja sam za sebe brzo pronašla odgovarajući kutak Almerije i svoj privremeni dom. Bitno je istražiti platforme i oglase, ali i konsultovati se sa studentima koji su išli prethodnih godina u isti grad.
Kako je za tebe izgledala prilagodba na novu sredinu i fakultet? Da li si imala nekih izazova?
Prilagoditi se na novu sredinu je uznudljivo, ali i izazovno. Almerija je divan grad sa bogatom kulturom i tradicijom, ali je ipak drugačiji sredine na koju sam navikla. Za mene su uvijek bili najteži prvi dani bilo kakve promjene, ali prepuštanje novoj rutini i svakodnevnici čini de se osjećaji se slegnu i novo mjesto se počne osjećati kao dom.
Šta su do sada bile pozitivne strane ovog iskustva za tebe?
Dobila sam jedno drugačije poglavlje u knjizi života. Upoznala ljude iz cijelog svijeta, koji žive i dišu drugačijim ritmom. Osim Almerije, obišla sam i druga mjesta, i bolje upoznala, kako Španiju, tako i samu sebe, svoje mogućnosti i slabosti, i otkrila nove dijelove svoje ličnosti. Naučila šta je “Semana Santa”, pratila paradu do glavne katedrale, šetala uz more u zalazak sunca i iftarila u Almerijskom mesdžidu.
Šta ti se najviše sviđa u ovom gradu?
Jedinstven je, šarmantan i lijep. U zagrljaju Španske obale. Sa palmama i stablima juga, andaluzijskim kršovitim poljima, prelijepim cvijećem, suncem i visokim temperaturama još od februara. Došao je kao lijepa promjena, sa limunom i narandžama u dvorištima, umjesto naših šljiva i jabuka. Ima bogatu historiju, islamsku i kršćansku arhitekturu. Ljubazne i nasmijane ljude. Brzo sam zavoljela svaki dio grada, i sigurno će mi faliti njegov duh mediterana, miris mora, soba broj 4 ulice Calle Santiago, i pogled s prozora na ples sunčevih zraka po šarenim fasadama.
Koji savjet bi ostavila studentima koji također promišljaju o prijavi na Erasmus?
Savjetujem budućim putnicima da budu otvoreni prema novim iskustvima i lekcijama koje će naučiti. Erasmus pruža prilike za rast, lični i akademski, ali zahtijeva otvoren um i sposobnost na prilagođavanje. Od velike pomoći mogu biti ljudi sa prethodnim Erasmus iskustvom. Sestra, prijatelj, ili poznanik poznanika može pružiti bitnu pomoć, podršku i informacije.
Šta ti nedostaje iz našeg doma i Fondacije?
Nedostaje mi duh doma i uobičajeno sretanje poznatih lica, neformalne i formalne aktivnosti. Ramazanska atmosfera, moja soba s velikim prozorom. Ljudi i momenti.
Priče Asmira, Emine, Nasera i Amile svjedoče o tome da Erasmus program nije samo akademska razmjena, već prije svega ljudsko iskustvo koje obogaćuje, transformiše i ostavlja neizbrisiv trag na pojedinca. Erasmus nas uči da prigrlimo nepoznato, da gradimo mostove među kulturama i da kroz susrete sa drugima otkrivamo nove dimenzije sebe. Neka njihova iskustva budu inspiracija i ohrabrenje svima onima koji žele zakoračiti van zone komfora i upustiti se u avanturu zvanu Erasmus.
U studentskom domu Prof.dr. Fikret Hadžić, u Fondaciji “Izvor nade”, u saradnji sa TPO Fondacijom kroz njihov projekat UNIGEM, 11. ...
Ovog decembra, Fondacija Izvor nade realizovala je 9. izdanje Mini škole neformalne edukacije pod nazivom “Ready, Set, Future! - Skillaj ...
Imaš ideju koja bi mogla napraviti razliku u zajednici? PCM (Project Cycle Management) program je osmišljen za ljude poput tebe ...