Srijeda. Ispitni rok u punom zamahu, skripte rasute po stolovima, studenti umorni od noćnih učenja. A opet, čitaonica Studentskog doma „Prof. dr. Fikret Hadžić” te večeri bila je puna. Zašto bi neko usred najnapornijeg perioda semestra odvojio dva sata za motivacijsko veče?

Odgovor je stigao već nakon prvih deset minuta.

⭐ Davud Mujanović, desetogodišnjak pred mikrofonom

Kada je mali Davud stao pred publiku, prostorija je za trenutak utihnula. Desetogodišnjak. Pisac. Glumac. Studenti su gledali u njega s mješavinom iznenađenja i znatiželje.

A onda je progovorio.

„I svako treba da nađe taj svoj motor. Jer kad nađemo taj motor, moramo uvijek znati da će nam se ukazati prilika da taj motor iskoristimo za nešto dobro.”

Njegova iskrenost dolazila je iz srca. Sirova, neuvježbana, daleko od priručnika o ličnom razvoju. Jednostavno dječija. I baš zato je pogodila u srž.

Stipendistica Sumeja Dervić poslije je rekla ono što su mnogi osjećali.

„Posebno me dojmio mali Davud koji sa samo deset godina već ima napisanu knjigu. Na ovom eventu najinspirativnije mi je bilo vidjeti koliko različiti ljudi, sa potpuno različitim životnim putevima, mogu postići velike stvari uz trud i ustrajnost.”

Davudov nastup podsjetio je prisutne na nešto što odrasli često zaborave dok jure za rokovima i potvrdama. Mašta je gorivo koje pokreće sve ostalo.

💡 Nađa Zupčević, put od skice do patenta

Nađa Zupčević donijela je drugu vrstu priče. Njenu ideju većina bi na prvi pogled odbacila kao previše jednostavnu. Antibakterijski podmetač za WC daske. Zvuči banalno?

A ipak, iza te „jednostavne” ideje stoji godina istraživanja. Odbijanja. Vraćanja na početak. I na kraju, međunarodno priznat patent i nagrada Semi Grand Prize u Seulu.

„Ne dozvolite da vam niko ukrade maštu. Znanje vam pogotovo niko ne može ukrasti.”

Kreativnost ne poznaje godine ni profesiju. Živi u svakom problemu koji neko odluči riješiti na nov način.

Stipendist Davud Đerzić primijetio je ono bitno.

„Istaknuto je koliko je važno napraviti iskorak u životu… upravo takvi potezi stvaraju put prema ličnoj i profesionalnoj transformaciji.”

Nađina priča otvorila je i jedno teže pitanje: šta kad se snovi promijene usput? Njen odgovor bio je jednostavan. Promjena puta otvara nova vrata. Svaka staza vodi negdje ako se hoda hrabro.

📚 Una Bejtović, tri decenije u pokretu

Una Bejtović iza sebe ima više od trideset godina u medijima i komunikacijama. Počela je kao tinejdžerka u ratnom Sarajevu. Danas stoji pred studentima kao neko ko je promijenio pravac više puta, i svaki put izašla jača.

„Ono što je meni jako važno danas je da uvijek pomjeram granice i da uvijek tražim poslove, projekte i izazove koji će upotrijebiti sve ono što je najbolje u meni.”

Promjena, naglasila je Una, uvijek je saveznik. Napustiti poznato ponekad znači konačno krenuti tamo gdje zapravo pripadamo.

Njen profesionalni put tekao je od CNN-a u Atlanti, preko vlastite PR agencije, do savjetovanja ministara. Svakim korakom dokazivala je ono što je te večeri rekla studentima. Znanje koje steknete ostaje s vama zauvijek, bez obzira šta život donese.

🧭 Senad Sefić, vizija koja se gradi svaki dan

Večer je svoj završni ritam dobila uz Senada Sefića, vlasnika kompanije Connecta. Čovjek koji je gradio biznis od nule stao je pred studente s jednom porukom.

„Ako bih jednu mogao poruku da vam kažem onda, ja vas molim da znate da je trud najvažniji segment vašega života.”

Trud. Iznad talenta. Iznad sreće. Iznad veza. Trud.

A onda je dodao nešto što je ostalo urezano u pamćenje prisutnih.

„Šta god radili, imajte svoju viziju. Ali, ona nije dovoljna ako svakodnevno ne radite na njenoj realizaciji!”

Senad je govorio o nečemu što se rijetko čuje na motivacijskim predavanjima. Vizija bez akcije je samo sanjarenje. Oblikuje nas trud koji uložimo danas, sutra, prekosutra.

Stipendistica Džejna Rizvanović to je prepoznala.

„Shvatila sam da napredak zahtijeva hrabrost da ne odustanemo, čak ni kada rezultati nisu odmah vidljivi…”

Šta ostaje? 🌌

Četiri priče. Četiri sasvim različita početka. Davud je krenuo iz dječije sobe pune mašte. Nađa iz problema koji je htjela riješiti. Una iz ratom razorenog grada. Senad iz vizije koju je morao pretvoriti u stvarnost.

Počeci različiti. Pravac isti.

I baš tu leži poanta večeri. Polazište od kojeg krećeš manje je bitno od ustrajnosti s kojom hodaš. Davud je maštu pretvorio u knjigu. Nađa ideju u patent. Una znanje u tri decenije karijere. Senad viziju u kompaniju.

AD ASTRA vol. 6 ostavila je dokaz da generacije imaju šta naučiti jedne od drugih. Da desetogodišnjak može podučiti studenta. I da čovjek s decenijama iskustva može podsjetiti mlade ljude na ono najvažnije: trud je jedino što zaista ostaje naše.

Svaki korak, pa i onaj najmanji, gradi put. Sve što je iza nas, tamo i ostaje. A ispred?

Zvijezde. 🌠

Fondacija „Izvor nade” zahvaljuje govornicima na izdvojenom vremenu i pričama koje su podijelili s nama. Zahvaljujemo i našim stipendistima koji su usred ispitnog roka odvojili večer za nešto što se uči samo iz “živih” knjiga.