Muhamed Šumar, stipendista Fondacije “Izvor nade”: Mladi se redovno trebaju baviti sportom

Muhamed Šumar, karatista i stipendista Fondacije "Izvor nade"

Mladi i perspektivni Muhamed Šumar odnedavno je član Karate kluba Bosna iz Sarajeva. Šumar će polovinom januara nastupiti na turniru “Grand Prix Croatia”, jednom od najjačih karate turnira u Evropi.

Šumar je rođen 2001. godine i u dosadašnjoj desetogodišnjoj karijeri ostvario je odlične rezultate na takmičenjima širom Bosne i Hercegovine, ali i regiona. Iako je karate u njegovom životu sport broj jedan, mladi Šumar u slobodno vrijeme voli s društvom otići u ribolov ali i zasvirati harmoniku.

Sa Šumarom smo, koji je stipendista Fondacije “Izvor nade”, razgovarali o njegovim počecima karijere, razlozima zbog kojih se počeo baviti karateom, najznačajnijim takmičenjima i medaljama, planovima za budućnost.

Kada i zbog čega ste se počeli baviti karateom?

Od malena sam volio gledati akcione filmove, naročito u kojima je glavni glumac bio legenda karatea Bruce Lee . Karateom sam se počeo baviti od svoje pete godine, sasvim slučajno jer je moj otac na karate upisao mog starijeg brata. Međutim, kad sam s njim otišao na trening dobio sam želju da počnem da treniram. Pošto sam bio previše malen, trener je ocu rekao da mogu malo sa strane trenirati sam. Otac se s tim složio jer je mislio da će mi to dosaditi, međutim ja sam redovno išao na treninge i napredovao iz dana u dan.

Prije četiri godine ste proglašeni za najperspektivnijeg sportistu Srednjobosanskog kantona. Šta vam je ova nagrada predstavljala u karijeri?

Tu nagradu sam dobio za postignute vrhunske rezultate a naročito u 2012. godini iz razloga što je ona bila jedna od najuspiješnijih godina što se tiče takmičenja. Ta nagrada mi je mnogo značila u životu ,ali i u karijeri. Nagrada mi je dala još više samopouzdanja, kao vjetar u leđa. To mi je dalo još bolju motivaciju za treniranjem.

Za koje klubove ste do sada nastupali?

Svoje prve korake sam naučio u Karate klubu “Sloga” u Gornjem Vakufu-Uskoplju. Tu sam trenirao sve do kraja 2016. godine ,kada sam zbog srednjoškolskog obrazovanja prešao u Sarajevo, i počeo trenirati u Univerzitetskom karate klubu “Bosna” Sarajevo. Trenutno posjedujem smeđi pojas u karateu.

Rođeni ste u Gornjem Vakufu. Kakvi su uslovi za sportiste u vašem gradu i kantonu?

Uslovi za sportiste u Gornjem Vakufu su minimalni, to podrazumijeva da sam 10 godina trenirao u jednoj školskoj sali, treniravši na pločicama. Prije nekoliko godina počela je izgradnja sportske dvorane, trebala je biti završena krajem 2015. godine ali se to još uvijek nije desilo.


Koliko je teško uskladiti školske obaveze sa brojnim takmičenjima na kojima nastupate?

Veoma je teško , jer skoro da i nemam slobodnog vremena osim raspusta. Treninzi su svaki dan i iziskuju kvalitetan pristup ukoliko se žele napraviti dobri rezultati.

Koje takmičnje biste izdvojili kao najvažnije u karijeri?

Izdvojio bih Balkansko prvenstvo u Crnoj Gori gdje sam u konkurenciji od 14 zemalja osvojio treće mjesto.

Do sada ste osvojili 110 medalja. Koje medalje biste posebno istakli?

Izdvojio bih, kao što sam prethodno rekao, treće mjesto na Balkanskom prvenstvu, drugo mjesto na Grand Prix Croatia – Samobor, drugo mjesto na ”Tatami Mađarska kupu” koje se održavalo u Budimpešti, prvo mjesto Kupu Jadrana u Splitu.

Trenutno se pripremate za jedan od najjačih karate turnira u Evropi, “Grand Prix Croatia“ koji će biti održan u Samoboru (Hrvatska) polovinom ovog mjeseca. Prošle godine ste osvojili drugo mjesto. Kakav rezultat očekujete ove godine?

Svake godine taj turnir biva sve jači , masovniji i bolje orgazovaniji. Borbe će biti veoma teške ali nadam se medalji.

Pohađate Srednju građevinsko-geodetsku školu u Sarajevu. Kakvi su vaši planovi za budućnost?

Moji planovi su prije svega završiti srednju školu, a zatim upisati Građevinski fakultet, Odsjek za geodeziju.

Ko vam pruža najveću podršku u odlasku na takmičenja?

Moja najveća podrška su moji roditelji.

Stipendista ste Fondacije “Izvor nade“ koja brine o unapređenju obrazovanja i kulture u BiH. Koliko vam znači podrška Fondacije na obrazovnom planu?

Mnogo mi znači i podrška Fondacije jer me podržavaju u svakom pogledu i nastoje pružiti što bolje uslove za školovanje, a također i treniranje.

Šta biste poručili svojim vršnjacima i mladima u BiH?

Preporučio bih im da se bave bilo kojim sportom jer svaki sport je dobar. Svaki sport nastoji da mlade skloni s ulice i odgaja nas na način da izbjegavamo štetne poroke kao što su droga, alkohol, duhan.

Promotivna brošura

Naš katalog