Dženita Čizmić, društvena aktivistica: Budimo najbolja verzija sebe i promjena koju želimo da vidimo

Dzenita Cizmic Fondacija Izvor nade 2018_1

Dženita Čizmić, rođena Tuzlanka, svojim društvenim angažmanom već nekoliko godina nastoji dati doprinos sredini u kojoj živi i radi. Projekti na kojima radi iziskuju timski rad, inovativnost, liderstvo, saradnju sa mladim i ambicioznim ličnostima. Čizmić se uspješno nosi s navedenim izazovima. U intervjuu za web stranicu Fondacije “Izvor nade“, čija je stipendistica, govori o razlozima za uključivanje u projekte od koristi za mlade u BiH i regionu, realiziranim projektima, slobodnom vremenu, aktivnostima u Fondaciji “Izvor nade“, budućim planovima.

Kako bismo predstavili Dženitu Čizmić za čitatelje koji je ne poznaju?

Zovem se Dženita Čizmić. Rođena sam 21. oktobra 1996. godine u Tuzli, predivnom gradu na zrnu soli. U Tuzli sam završila Osnovnu školu Tušanj, i srednju Građevinsko-geodetsku školu gdje sam završila odsjek za Arhitektonskog tehničara. No, poslije toga sam krenula u nekom drugom pravcu. Sada sam studentica treće godine Međunarodnih odnosa i Europskih studija na Fakultetu Ekonomije i društvenih nauka na Internacionalnom Burch Univerzitetu. Trenutno živim i studiram u Sarajevu. Već 10 godina sam aktivna volonterka i aktivistica, od toga je sedam godina mog radnog iskustva sa djecom i mladima, edukatorica sam za djecu i mlade na različitim poljima interesovanja i na regionalnom nivou. Do sada sam imala priliku predstavljati svoj grad Tuzlu, Sarajevo, svoju državu, u regionu ali i širom Europe. Moj život ispunjenim čine nova znanja, putovanja, trud, rad i naravno najposebniji ljudi u mom životu i oni kojima sam svakodnevno okružena. To mi je svakodnevna motivacija koja mi pomaže da uspješno i sigurno koračam ka ostvarenju svojih životnih ciljeva i snova.

Kada se rodila želja za društvenim angažmanom?

Moj dugogodišnji aktivizam u nevladinom sektoru uz pomoć kojeg sam stekla iskustvo kroz različite projekte i programe, doveo me baš ovdje gdje se trenutno i nalazim. Moja želja da budem uključena u rad, da budem društveno i korisno angažovana, tada prvo u svojoj školi a onda i u zajednici, je počeo još na samom početku mog osnovnog obrazovanja. Već od drugog razreda sam počela uključivati se u sekcije koje su imale različit dijapazon interesovanja, ali meni to nije bilo bitno jer sam željela da budem dijelom svake sekcije i naučim nešto novo. Još tad, bila sam dijelom projekta kojeg je implementirao USAID a ticao se likovne kulture i educiranja djece na polju crtanja i slikanja. Također, još tada sam uzimala učešća u različitim takmičenjima na različitim poljima poput slikanja, plesa, recitacije. Od drugog razreda sam počela igrati folklor u Gradskom kulturnom umjetničkom društvu Bosna gdje sam aktivni član bila 12 godina, kao i trenirati ples u plesnom klubu Flamenco. Stvarno sam željela ispuniti svoje vrijeme korisnim stvarima iz kojih mogu učiti i upoznavati nove ljude. Bila sam i dijelom projekta Evolucija kojeg je implementirao British Council. A onda je počeo moj pravi aktivizam, kada sam zaista ušla u pravi svijet volonterizma, aktivizma, kvalitetnog sistema vrijednosti te spoznaje same sebe.

Dzenita_Cizmic_Fondacija_Izvor_nade_2018_2

Možete li nabrojati neke od poslova i aktivnosti koje ste do sada realizirali?

Iza sebe imam vrlo veliki broj aktivnosti u kojima sam učestvovala i koje sam realizovala. Navest ću neke od najbitnijih koje su obilježile moj sveukupni dugogodišnji angažman u nevladinom sektoru, te zbog kojih sam realizirala svoje lične projekte. 2010. godine sam postala član sekcije Lideri u svojoj osnovnoj školi Tušanj. Lideri su sekcija Organizacije za djecu i mlade “Osmijeh za Osmijeh” koja djeluje u zajednicama gdje se potiče aktivnosti djece i mladih, te se djelovanje ove organizacije veže za škole, društvene domove ili centre. Ova organizacija mi je pružila mogućnost da pronađem sebe i sebi promijenim budućnost. Dakle, bila sam član sekcije pola godine a nakon toga sam postala asistent pa ubrzo i voditeljica radionica za djecu. “Osmijeh za Osmijeh“ me kroz pet godina mog aktivnog angažmana u ovoj organizaciji educirao i osnažio kao osobu ali sam uz pomoć njih postala kompetentna da drugima prenosim znanje. Tokom mog angažmana u organizaciji, realizovala sam i učestvovala u realizaciji projekata u lokalnim zajednicama. 2011 godine postala sam dijelom projekta “Odmor od rata – Izgradnja mira“ kojeg je od 1994. finansirao i organizovao “Komitet za ljudska prava i demokratiju” iz Kelna, Njemačka kao i Udruženje UHD Prijateljice iz Tuzle. Imala sam priliku biti na edukativnom kampu u Neumu koji je trajao 12 dana. Projekat je imao za cilj okupiti mlade iz bivših jugoslovenskih država, BiH, Srbije i Hrvatske s ciljem širenja mira, upoznavanjem i educiranjem mladih sa ovih područja. Danas je ovaj projekat prerastao u Youth United in Peace i nastavio okupljati mlade ljude koji žele da se druže i vole bez obzira na nacionalnost, žele da ruše zidove i granice i grade mostove mira i prijateljstva. Također, postala sam članica Odbora Omladinske banke Tuzla, program Fondacije tuzlanske zajednice koja mladima u Tuzli pruža neizmjerne mogućnosti. Nakon jednogodišnjeg mandata išla sam na obuku za trenera/edukatora mladih na polju pisanja projekata, monitoringa te samim tim i jačanja ličnih kapaciteta i vještina.

Sport je uvijek bio moja ljubav, tako da sam se pronašla i na tom polju. Trenirala sam atletiku četiri godine i ostvarila zapažene rezultate, poput prvih mjesta na državnom nivou. Također sam se bavila i odbojku. U sklopu sportskh volonterskih aktivnosti mogu navesti i dvije Specijalne olimpijade gdje sam bila volonter. Mogu slobodno reći da sam nakon ovih projekata, programa i aktivnosti u srednju školu krenula osnaženija, sa više samopouzdanja i sa željom da doprinesem svojoj zajednici svojim znanjem, iskustvom i vještinama.

Kada sam krenula u srednju školu postala sam član Vijeća učenika Građevinsko-geodetske škole a poslije i dijelom rukovodstva kao potpredsjednica i predsjednica. Također, imala sam funkciju prve potpredsjednice u Mreži Vijeća Učenika Tuzlanskog Kantona i postala dijelom projekta “Lideri u školi – Lideri u budućnosti“, Omladinskog Komunikativnog centra iz Banja Luke. U tom periodu iskoristila sam funkcije koje sam imala te uspješno realizovala 15 projekata. U toku ovog mog procesa osnaživanja kroz Vijeće učenika i njegove projekte, uzela sam učešće i u mnogim drugim poput “Aktivni mladi-poduzetni mladi” koji je realizovan od strane Fondacije tuzlanske zajednice koji je održan u pet ciklusa radionica, također i “Aktivni mladi” 2013. i 2014. godine gdje sam bila koordinatorica projekta koji je realizovan u lokalnoj zajednici. Tri godine sam bila u timu koordinatora akcija čišćenja okoliša Tuzle kao i edukator za djecu u vrtićima na temu očuvanja okoliša, dijelom projekta “Let’s Do It- Očistimo zemlju za jedan dan” Udruženja Građana Multi. Pored navedenih tu su i projekati podržani i finansirani od strane Info-House, In fondacije, fondacije Mozaik, Munja Inkubator, Omladinske informativne agencije, Instituta za razvoj mladih KULT, te mnogih i raznih projekata podržanih i finansiranih od stranih ambasada u Bosni i Hercegovini. Moj svaki srednjoškolski dan je bio ispunjen implementacijom novih ideja i projekata te usmjeren ka svakodnevnom poboljšanju života u zajednici ali i jačanju vlastitih kapaciteta kroz taj proces.

2016. godine sam učestvovala u radu brojnih konferencija, seminara i edukacija te ću samo izdvojiti neke najznačajnije:

Projekat “Student Pavilion” – prvi studentski paviljon od recikliranog materijala u kom sam bila dijelom organizacionog tima projekta. Sam broj individualaca, poslodavaca, firmi, ambasada, institucija koji su podržali ovu divnu ideju koju su realizovali mladi ljudi, govori o tome koliko je ovo odličan i obećavajući projekat. U septembru 2016. godine se realizovala i Ljetna škola koja je okupila mlade iz različitih zemalja koji su uzeli učešće u samoj izgradnji paviljona te edukativnom dijelu. Sarajevo Model UN 2016, gdje sam bila dijelom Vijeća Sigurnosti (UNSC) i predstavnik Japana. Sesija koja je bila vođena po uzoru na stvarnu koja se dešava u Vijeću sigurnosti UN-a omogućila je nama učesnicima da budemo u poziciji onih koji odlučuju, obradimo teme poput rata u Siriji i krizi u Ukrajini te na kraju, zajednički, donesemo rezoluciju.

Drugi projekt koji bih izdvojila je dvodnevni “Forum Omladinskih Lidera” čiji je organizator “Munja“ inkubator u suradnji s Ministarstvom ljudskih prava i izbjeglica BiH i drugim partnerima, a povodom prve godišnjice platforme Hoću.ba. Naredni je projekat “RAISE – Raising the Advantages of Youth through Innovation and Social Entrepreneurship” podržan od strane Erasmus + programa a pod koordinacijom organizacije Beyond Barriers iz Albanije. Uzela sam učešće na desetodnevnom Treningu za Trenere koji se realizovao u Draču 2016. godine te predstavljala svoju zemlju pored koje su još učešće uzele Srbija, Hrvatska, Makedonija, Rumunija, Grčka, Kosovo te Albanija. Uz pomoć ovog projekta sada sam i certificirani trener na polju poduzetništva i društvenih inovacija. Realizovana su i druga dva dijela ovog projekta, između ostalog i druga Erasmus razmjena u Albaniji u mjesecu martu 2017. godine. Trenutno sam trener i dio Trenerskog tima Mreže Savjeta/Vijeća Učenika Bosne i Hercegovine koji za cilj ima educiranje i osnaživanje srednjoškolaca kroz Vijeće učenika u školama u cijeloj Bosni i Hercegovini, program OKC-a iz Banja Luke.

Također, volonterka Fondacije tuzlanske zajednice, Fondacije Izvor nade, te dio PR tima Hoću.ba platforme za mlade. Moju 2017. godinu je obilježio rad i saradnja sa organizacijom World Vision za Bosnu i Hercegovinu, gdje sam kao facilitatorica i edukatorica radila sa djecom u Kalesiji u programu razvijanja životnih vještina kod djece. Te vještine uključuju kritičko promišljanje, upravljanje emocijama, komunikacijske vještine, izgradnju međuljudskih odnosa i društvenu odgovornost.

Dzenita Cizmic ozo

Iza vas je i projekt MICC WeB. Možete li reći nešto više o navedenom projektu?

Ovaj projekt je još jedan dokaz da mladi mogu razbiti stereotipe, i otvoreno pričati o tabu temama bez ikakvih predrasuda. Udruga HERMES iz Hrvatske, Open Communication iz Srbije i fondacija Humanity in Action iz Bosne i Hercegovine sprovele su projekt Model International Criminal Court (MICC) koji se sastoji od šest petodnevnih sesija simulacije rada Međunarodnog krivičnog suda, raspoređenih u šest gradova Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije. Ja sam učestvovala na prvoj sesiji MICC-a koja se održala u Mostaru od 5. do 10. marta 2014. godine, sa timom učenika Mješovite srednje građevinsko-geodetske škole iz Tuzle. Bilo je potrebno proći kroz razne pripreme i vježbe sa slučajevima prije same sesije. Suđenje se baziralo na tri slučaja, Erdemović (ratni zločinac), Bikindi (zloglasni pjesnik) i Flick (ratni profiter). Učesnici su bili podijeljeni u tri grupe po tri učesnika, na svakom od slučaja. Da bi cijela stvar imala svoj puni smisao, svaki tim je činio jedan učesnik iz Bosne i Hercegovine, jedan iz Srbije i jedan iz Hrvatske. Ja sam imala priliku da budem Sudija na slučaju Erdemović i to je bilo neprocjenjivo iskustvo. Pripreme su bile jako detaljne i što je najbitnije, edukativnog karaktera. Ovaj projekat je mlade učesnike vratio nekoliko godina unazad, kako bi očistili prašinu sa knjiga mržnje koje su pisali njihovi preci. Zavirili su u njene stranice, ali im se nije sviđao njen sadržaj, te su napisali novu iz koje, kao da viri ljubav, tolerancija, razumjevanje i mir. Simulacije suđenja su bile na profesionalnom nivou, i sve je izgledalo jako realno. Svi učesnici su se uživili u svoje uloge, i maksimalno se trudili. Svaki tim je imao svog trenera, uz koje smo prošli sve vrste priprema. Pored tri vrste timova, kao što je navedeno, tu je naravno i Press tim, mali tim novinara, koji je napravio veliki rezultat. Na kraju, svi su bili ugodno iznenađeni s kratkim dokumentarcem o projektu, učesnicima i svim dešavanjima. Cijeli projekat je ispunio svoj cilj. Tri nacije mladih ljudi pružili su ruke jedni drugima, i zajedno riješili sve zadatke. Pored saradnje, rodila su se i velika prijateljstva, koja i dan danas žive.
Kratki dokumentarac kojeg je kreirao naš tadašnji Press tim, možete pogledati klikom na link.

Ima li Čizmić slobodnog vremena i kako je ono organizirano?

Svoje slobodno vrijeme, i kada ga imam, trudim se iskoristiti produktivno i korisno. Iako i slobodno vrijeme koristim da završim dodatne obaveze koje imam pored fakulteta, to vrijeme koristim i za razgovor sa svojim prijateljima, neku dobru i inspirativnu knjigu ali i rekreativno bavljenje atletikom. Jako je bitno da volimo sve što radimo, i da uživamo radeći to. Samo na taj način se nikada nećemo umoriti i morati odmarati od tih stvari, već će nam i svako dodatno ‘slobodno vrijeme’ biti motivacija da uradimo i postignemo više. Vrijeme koje imamo svakako ne smijemo gubiti, jer je ono dragocjeno i trebamo ga iskoristiti u činjenje stvari koje ostvaruju naše snove i ambicije. Također, moram spomenuti da i pored dragocjenog vremena ne smijemo zaboraviti na svoju porodicu. Jer te dvije dragocjenosti u životu ne smijemo zapostaviti i tek tako olako izgubiti u putu.

Dzenita Cizmic Fondacija Izvor nade

Aktivistica ste Fondacije “Izvor nade“. Kako vidite ulogu Fondacije na polju unapređenja obrazovanja i kulture u BiH?

Da, dijelom sam projektnog tima Fondacije “Izvor nade” kao i edukatorica za srednjoškolke, stipendistice Fondacije. Danas je mnogo onih koji navode da je njihova svrha podrška mladima na njihovom obrazovnom putu, no nisam sigurna da su svi baš iskreno i potpuno predani tome. Fondacija “Izvor nade” je zaista fondacija koja je upotpunosti predana mladim ljudima i pruža neizmjernu podršku koju mladi vraćaju svojim trudom i radom. Ovakav vid podrške zaista iskreno pomaže mladima koji dođu u drugi grad da studiraju, ili koji su slabog imovinskog stanja, koji ostvaruju rezultate na različitim poljima, te im pomaže na njihovom putu ka uspjehu. Uloga Fondacije nije samo u pružanju takvog vida podrške već i onog, po mom mišljenju, danas još važnijeg a to je odgoj. Stvaranje zdrave životne sredine u kojoj je pravi sistem vrijednosti prepoznat. Jako je bitno da cijenimo svoju kulturu i baštinu, a svoj doprinos daje i Fondacija kroz projekte koje realizuje i u kojima učestvuje. Smatram da je Fondacija “Izvor nade” pravi primjer podrške mladima na njihovom putu ličnog ostvarenja ali i naravno podrške u obrazovanju.

Da li društvenim angažmanom trpe fakultetske obaveze?

Kao što sam već navela, vrlo je bitna organizacija vremena. Kada smo dobro organizovani ništa ne trpi. Vrlo je bitno poredati prioritete, stoga uklapam sve obaveze zajedno sa svojim fakultetskim obavezama. Bitno je naći vremena pored formalnog obrazovanja i za neformalno, koje je za mene lično, odigralo važnu ulogu u životu i svakako mislim da svaka mlada osoba to treba da iskusi. Ono što neformalno obrazovanje pruža se ne može pronaći nigdje drugo. Uz pomoć neformalnog obrazovanja sam stekla razne vještine komuniciranja, prezentiranja, koordinisanja aktivnosti, organizacijske vještine te mnoge druge koje su za današnji opstanak na tržištu rada izrazito neophodne. Stoga oboje mora da se ukomponuje – i fakultet, ali i obaveze koje potiču produktivnost, kreativnost i jačanje vlastitih kapaciteta, ukoliko mlada osoba želi da bude izvan kutije današnje jednolične svakodnevnice.

Dzenita Cizmic UN

Šta danas znači biti promjena i na koji način da se mladi više uključe u društvene aktivnosti?

Biti promjena znači poduzeti nešto što će naš život i život ljudi oko nas učiniti boljim i ljepšim. Danas to većina mladih zaista i radi. Nisu svi pasivni i ne žive jednoličnim svakodnevnim životom ispijanja kafa, trošenja novca roditelja a itekako su i sami sposobni da isti zarade. I to je veliki problem – što imamo tako veliki broj mladih ljudi, a koji iako su sposobni, ne iskorištavaju svoje potencijale i mogućnosti da skroje sebi bolje sutra. Prije svega, promjena znači uzeti svoj život u svoje ruke i učiniti sebe boljim nego jučer, produktivnijim i korisnijim za društvo te onda biti spreman praviti promjene u svijetu. Mladi koji nisu uključeni u nevladin sektor na bilo koji način se jednostavno mogu angažovati prvo u svojoj lokalnoj zajednici. Mogu doprijeniti na različite načine, uključiti se u već postojeća udruženja i organizacije. Na taj način kreću putem svog ličnog ostvarenja i jačanja ličnih kapaciteta te onda angažmanima i na višim nivoima. Vrlo je bitno odlučiti, aktivirati se i biti koristan i aktivan član društva.

Gdje sebe vidite u budućnosti?

U budućnosti sebe vidim kao ostvarenu i uspješnu osobu u polju biznisa. Kao osobu koja putuje svijetom i sa zadovoljstvom je ambasador svoje države i predstavlja je u najljepšem svjetlu. Radujem se budućnosti i onome što život nosi, a to su nove avanture, izazovi, uspjesi i padovi, nepredvidive stvari, porodica i mali kosmos kojeg svako sebi kreira.

Svakako da planiram u skorijoj budućnosti da svoje obrazovanje nastavim van Bosne i Hercegovine. Namjeravam da napredujem što je više moguće u svojoj struci i polju interesovanja stoga smatram da je odlazak na studije vani odlična prilika za to. Planovi se naravno mijenjaju kako vrijeme prolazi i kako viša sila to diriguje, ali bitno je imati cilj ka kojem koračamo i naporno radimo. Trenutno fokus mog djelovanja baziran je na finaliziranju poslovne ideje koja bi u dogledno vrijeme trebala da pokaže svoje prve rezultate. U cilju mi je iskoristiti svoje vještine i mogućnosti, kako bih svoje ideje pretvoriti u realnost. Svakako, vjerujem da mi budućnost nosi mnogo izazova i prilika za ostvarenje koje želim da iskoristim.

Dzenita Cizmic Fondacija Izvor nade 2018 3

Koju biste poruku uputili mladima u Bosni i Hercegovini?

Danas je najvažnije da mladi žele, vole, rade i trude se. Bitno je imati ideju, kapacitet, potencijal ali je još bitnije znati iskoristiti sve te prednosti. U današnjem društvu kada svi pričaju kako nema posla, kako je sve plaćeno i kako se ne treba truditi, mladi treba da budu ti koji će pokazati i dokazati da nije tako. Jer zaista nije tako. Samo je potrebno željeti i potruditi se da budemo drugačiji, da budemo jedinstveni i vrata se sama otvaraju. A prilika je danas vrlo puno. Svuda su oko nas, samo je potrebno širom otvoriti oči i biti hrabar i spreman na rizik, jer šta je drugo život nego rizikovati, mijenjati, biti spreman na promjene. Moj moto kojim se vodim je da budemo najbolja verzija sebe i promjena koju želimo da vidimo jer samo ako prvo krenemo od sebe tek tada možemo promijeniti svijet.

Promotivna brošura

Naš katalog