Svake godine hiljade mladih ljudi napušta Bosnu i Hercegovinu. Nose sa sobom diplome, ambicije, talente. Većina nosi i pitanje koje rijetko izgovaraju naglas: da li je ostanak u Bosni sinonim za propuštene prilike? Naši gosti došli su da pokažu kako odgovor na to pitanje nije binaran.
Tema večeri nosila je naslov koji već sam po sebi postavlja teško pitanje: “Zašto se vraćati kada si uspio tamo?”. Ko se vraća iz zemlje u kojoj je postigao ono što mnogi sanjaju?
Upravo smo se u prostorijama Fondacije Izvor nade okupili na šesnaestom susretu programa Živa biblioteka i ugostili bračni par prof. dr. Sabahudin i prof. dr. Lejla Tričić, da čujemo priču koja provocira ustaljene načine razmišljanja. Ostvarili su “Američki san”. Vratili su se kući. U Bosnu.
Profesor i profesorica Tričić godinama su gradili karijere na prestižnim američkim univerzitetima. Stekli su međunarodna priznanja. Radili su u okruženju gdje sistem funkcioniše, a znanje se cijeni i nagrađuje. Imali su stabilnost koju Amerika nudi onima spremnim da rade i uče. Pa ipak, vratili su se. Bio je to svjestan izbor ljudi koji razumiju da uspjeh ima različite dimenzije.
“Velika nam je čast govoriti pred grupom ambicioznih mladih koje fondacija okuplja. Obzirom da smo mi dugo vremena bili odvojeni od naše domovine, ovakav ambijent nam predstavlja poseban ugođaj jer kroz ovakva druženja s mladima osjetimo povezanost koju domovina nosi.” – prof. dr. Lejle Tričić
Prof. dr. Lejla Tričić artikulisala je sentiment koji često ostaje neizrečen među dijasporom, a to je da povezanost sa domovinom doživljavamo kao neku vrstu romantizovane nostalgije, iako je rječ o visceralnoj potrebi da doprineseš zajednici koja te je oblikovala, da znanje stečeno u svijetu vratiš tamo gdje može proizvesti transformativnu promjenu.
Profesori Tričić došli su pokazati kako odgovor na to pitanje nije crno-bijel. Mogućnosti su proizvod znanja, upornosti i vizije. Amerika ima infrastrukturu koja olakšava put ka uspjehu. To je neosporno. Ali Bosna ima nešto drugo. Ima prostor za gradnju. Potrebu za promjenom. Zajednicu koja traži lidere. Ovdje možeš biti pionir. Graditelj. Neko ko ostavlja trag koji će generacije pamtiti.
Stipendisti koji su te večeri slušali priču profesora Tričić i profesorice Tričić, dobili su nešto iznimno vrijedno. Perspektivu da izbor između ostanka i odlaska ne posmatramo kao izbor između poraza i pobjede. Radi se o izboru između različitih puteva ka istom cilju. Ostvarenju!
Razvijene zemlje neosporno nude infrastrukturu, resurse, mogućnosti koje su kod nas još u začetku. To je realnost koju ne treba romantizirati niti negirati. Ali Bosna nudi priliku da budeš arhitekta promjene od samih temelja. Ovdje ne ulaziš u već formirane strukture koje su drugi gradili generacijama. Ovdje ih stvaraš sam, po svojoj viziji.
Fondacija Izvor nade kroz program Žive biblioteke želi prenijeti jednu ključnu poruku svojim stipendistima. Put ka uspjehu je magistrala puna krivina. Profesori Tričić nisu krili da su imali trenutke sumnje. Perioda kada su preispitivali svoje odluke. Ali upravo ti trenuci oblikovali su ih u ljude kakvi su danas.
Padovi su sastavni dio procesa učenja. Svaki neuspjeh nosi lekciju. Svaki izazov gradi karakter. Profesori Tričić vratili su se u zemlju gdje izazovi, priznat ćemo, višestruki. Birokratija, ekonomska nesigurnost, politička nestabilnost. Sve to postoji. Ali postoji i prilika da budeš dio rješenja. Da gradiš bolje sutra za generacije koje dolaze.
Nada o kojoj govori fondacija jeste informisana vjera da uporan rad donosi rezultate, bez obzira na geografske koordinate. To je uvjerenje da Bosna i Hercegovina može biti mjesto gdje se grade karijere svjetskog nivoa. Ako postoje ljudi spremni da ulože potreban trud.
Program Žive biblioteke u Fondaciji Izvor nade nastavlja svoju misiju. Svaki novi susret donosi novu priču. Novu perspektivu. Novo svjetlo na dileme koje nose mladi ljudi u Bosni i Hercegovini. Profesori Tričić ostavili su poruku koja će dugo odzvanjati u glavama stipendista. Uspjeh je stanje uma. To je putovanje koje možeš započeti bilo gdje. Pa i u Bosni. Trebaju ti tri stvari. Znanje koje stječeš učenjem. Upornost koja te drži kada stvari postanu teške. I vjera da je moguće ono u šta vjeruješ dovoljno snažno da radiš na tome svaki dan.
Uspjeh nije mjesto. Američki san nije destinacija.
Najveći san je onaj koji te učini najispunjenijim, bez obzira gdje ga živiš.
Fondacija Izvor nade okupila je 28. oktobra u Sarajevu stipendiste, donatore, alumniste i prijatelje na svečanosti potpisivanja ugovora za akademsku ...
Postoji razlika između mjesta gdje spavaš i mjesta gdje živiš. Između četiri zida i doma. Između ljudi s kojima dijeliš ...
Fondacija “Izvor nade” dočekuje novu akademsku godinu trodnevnim treningom za vršnjačke mentore: spojem edukacije i team buildinga koji gradi znanje, ...
